Nekoliko minuta ponekad je dovoljno da se čovjeku život promijeni. U Prigrađanima, naselju u sjevernom dijelu Mostara, proteklog vikenda vatra je u kratkom vremenu zaprijetila kućama i imovini mještana. Ipak, ono što je mogla biti velika tragedija, zahvaljujući brzoj reakciji na terenu, završilo je bez većih posljedica.
Plamen se pojavio u blizini odloženog smeća, nakon čega se vatra proširila kroz naselje. Situacija je postala ozbiljna jer su stambeni objekti bili ugroženi, piše Fokus.
U vatri izgorio Muratov automobil vrijedan 7.000 KM
Na teren su upućena tri vatrogasna vozila, a u gašenju su, osim profesionalnih vatrogasaca, učestvovali i pripadnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Bijelo Polje Mostar, mještani i volonteri koji su priskočili u pomoć.
Ipak, vatra je uzela ono što se u tom trenutku nije moglo spasiti – automobil Murata Jazvina. Vrijedan 7.000 KM, nedavno kupljen. Trebao mu je biti svakodnevna pomoć i olakšanje, a nažalost bez njega je ostao tek što ga je kupio.
U takvim trenucima čovjek obično prvo pomisli na gubitak. Na novac, trud i sve što je uložio u nešto što je u nekoliko minuta nestalo u vatri. No priča iz Prigrađana tu nije završila.
Komšije nisu dozvolile da Murat ostane sam nakon gubitka
Istog dana kada je Murat ostao bez automobila, njegove komšije odlučile su mu pomoći. Bez pompe, bez čekanja i bez velikih riječi, počeli su prikupljati novac kako bi mu omogućili da kupi drugi automobil. I ono što je uslijedilo pokazalo je koliko komšiluk može biti snažan kada se ljudi ujedine oko dobra. Za nekoliko dana prikupljeno je 7.500 KM.
Svako je, koliko je mogao, dao doprinos. Neko novcem, neko organizacijom, neko riječima podrške, i tako se, korak po korak, skupio iznos da Murat ponovo može razmišljati o kupovini auta.
“Hvala svim mojim komšijama koji su pokazali humanost u ovim momentima. Posebno sam dirnut ovom gestom. Vraćalo nam se samo dobrim svima”, kazao je Murat.
Prigrađani pokazali da komšiluk još uvijek ima svoje pravo značenje
U njegovim riječima nema ljutnje i ogorčenosti. Ima zahvalnosti, i možda upravo zbog toga priča iz Prigrađana ima posebnu težinu. Vatra je za nekoliko minuta mogla progutati mnogo više od jednog automobila. Mogla je zahvatiti kuće, ugroziti porodice i iza sebe ostaviti veću štetu.
Nakon što se dim povukao i kada su se vatrogasci vratili s terena, ostala je druga slika – slika komšija koji nisu zaboravili Murata. Upravo tu priča prestaje biti vijest o požaru i postaje priča o solidarnosti.
U vremenu kada se često čini da ljudi žive jedni pored drugih, a ne jedni s drugima, mještani Prigrađana pokazali su da komšiluk još uvijek može imati staro, iskreno značenje. Kada nevolja pokuca na jedna vrata, ne zatvaraju se druga. Vatra je odnijela automobil, ali je iz požara ostala priča o dobrim ljudima.
