U strahu od istine i procesa koji se trenutno vode pred Općinskim sudom u Mostaru i Posebnim odjelom za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala Federalnog tužilaštva FBiH, ponovo se oglasilo Hrvatsko narodno kazalište.
Taman kada se javnost možda ponadala da će, nakon svih ovih godina čekanja, Kazalište konačno pokazati dokumentaciju na koju se poziva i dokazati zakonitost gradnje, uslijedilo je novo saopćenje i novo razočarenje – papira opet nema.
Umjesto dokumenata, ponovo smo dobili već viđena i neuvjerljiva obrazloženja, kvalifikacije i optužbe. Višedecenijska praksa ostaje ista: o svemu se govori, ali se papiri ne pokazuju.
Papira (opet) nema!
Ni ovaj put iz Kazališta ne pokazuju papire o nelegalnoj gradnji. Nastavlja se višedecenijsko skrivanje papira.
Papira nema, ali nema ni odgovora na neugodna pitanja. Kako je Općina Mostar u junu 1996. godine izdala građevinsku dozvolu za zemljište nad kojim više nije imala nadležnost? Kako neko može kao svoj ulog u ortakluk unijeti imovinu nad kojom nema pravo raspolaganja, kao što su to Općina Mostar i HNK Mostar učinili 7. augusta 1996. godine? Kako je nakon 22 godine samo promijenjen dokument iz 1996. godine? Na osnovu čega je taj dokument uopće bio valjan i gdje je njegov pravni kontinuitet?
Vjerovati papirima kojih nema, a ne vjerovati kostima koje postoje…
Ne ulazeći u očite neistine, ne možemo neprimijetiti da se iz ovih obmanjujućih saopćenja Kazališta nazire neka čudna logika prema kojoj bi muslimani Mostara i Islamska zajednica trebali zažmiriti i zaboraviti na kosti svojih umrlih, samo zato što iz Kazališta govore da ih nema.
Prema toj logici, trebamo prihvatiti da Kazalište na Lakišića haremu treba biti, iako za to nema papira, a da harema nema i ne treba biti, iako su na tom lokalitetu pronađene neekshumirane kosti muslimana, koje se i danas nalaze u sedam vreća u Gradskoj mrtvačnici Sutina. Šta reći na takvu logiku?
Tragikomična je tvrdnja da Kazalište nije na kostima zato što su, prema njihovom viđenju, pronađene svega nekoliko centimetara dalje, kao i ranija tvrdnja gradonačelnika Mostara da za zemljište na kojem se gradi Kazalište postoji nekakav nikad viđeni regulacioni plan, dok ga svega nekoliko centimetara dalje nema.
Vjerovati Kazalištu da tokom radova nisu pronađeni neekshumirani skeleti isto je kao vjerovati papirima kojih nema.
Skidanjem pečata niste legalizovali Kazalište: historija, dokumenti i kosti ne mogu se izbrisati nelegalnom gradnjom!
Želimo Vas podsjetiti da skidanjem službenog pečata, koji je nadležni organ još 2002. godine postavio na sva ulazna vrata objekta nakon što je utvrdio bespravnu gradnju i zabranio nastavak radova, niste legalizovali objekat. Naprotiv, skidanjem pečata više puta, počinjeno je krivično djelo povrede pečata propisano Krivičnim zakonom FBiH, za što, nažalost, niko nije odgovarao.
Također, ni prijetnje oružjem jednom od inspektora, skrivanje dokumentacije od drugih inspektora, tužbe protiv inspektora, niti dovođenje „odgovarajućeg“ inspektora, nisu mogle, niti mogu legalizovati objekat. Nijedna od tih radnji ne mijenja činjenicu da se zakonitost objekta utvrđuje isključivo na osnovu važeće dokumentacije i odluka nadležnih organa.
Teško je pronaći primjer u svijetu da se ustanova kulture jednog naroda, većinski katoličkog, gradi na sakralnom prostoru muslimanske vjerske zajednice. Kada se tome doda i da je riječ o mezarju i pronađenim skeletnim ostacima muslimana Mostara, uistinu se radi o nezabilježenom sramotnom odnosu prema svetosti mjesta i historiji Mostara.
Vaša maštovitost i kreativnost u skrivanju papira i ponavljanju jednog te istog teksta, s malo drugačijom fabulom, ne može prikriti bjelodane činjenice koje potvrđuju samo jednu istinu: Na muslimanskom sakralnom prostoru – Lakišića haremu, nelegalno uzdižete Hrvatsko narodno kazalište!
Podsjećamo da je Članom 15. Zakona o posebnoj zaštiti sakralnih objekata i sakralnih prostora jasno precizirano da se u neposrednoj blizini sakralnih objekata i sakralnih prostora „ne može planirati izgradnja, niti se mogu graditi objekti koji svojom namjenom ili morfološkim osobenostima degradiraju objekte i prostore“.
Pravda nekad jeste spora, ali je dostižna.
(Mostar Danas)
