Kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenko Lučić objavio je opsežan tekst u kojem iznosi niz teških optužbi o javnim nabavkama i sistemu izrade ličnih dokumenata u BiH, tvrdeći da iza višemilionskih poslova postoje političke i poslovne veze povezane s vrhovima SNSD-a, HDZ-a BiH i drugih stranaka.
“Dok se u Bosni i Hercegovini zahuktava službena kampanja za predstojeće Opće izbore, u javnosti sve više izlaze na vidjelo frapantne činjenice koje ukazuju na to da Milorad Dodik i Dragan Čović, djelujući preko članova svojih porodica i provjerenih kadrova, u potpunosti kontrolišu sve ključne sisteme putem kojih se sistemski izvlači javni novac i dodatno opterećuju građani. Dok se u javnom prostoru uglavnom raspravlja o nacionalnim i ustavnim pitanjima, identitetskim sporovima i ratnoj prošlosti, iza zatvorenih vrata odvija se raspodjela kontrole nad najunosnijim budžetskim projektima.
Iako je tema javne nabavke i sumnjivih konkursa u području ličnih dokumenata već godinama prisutna u medijima, najnovije informacije iz samog srca sistema napokon u potpunosti potvrđuju sumnje i ukazuju na stvarnu istinitost ovih crnih operacija. Osobe iznutra dostavile su tačne, konkretne i neumoljive podatke o provizijama koje međusobno dijeli uigrana politička hobotnica. Tragični apsurd cijele priče leži u činjenici da ovaj višemilionski plijen u gotovini ravnopravno dijele tri strane, predvođene kadrovima koji se u javnosti i predizbornim skupovima agresivno predstavljaju kao ekskluzivni i jedini zaštitnici svojih, nominalno ugroženih naroda.
U jeku predizborne utrke politička retorika Dragana Čovića i Milorada Dodika doseže vrhunac apsurda. Izborni nastupi lidera privatiziranih stranaka prepuni su bombastičnih naslova. Dok se s jedne strane glasačima nudi agresivna retorika o „zaštiti entitetskog suvereniteta“ protiv državnih institucija i stranog uplitanja, s druge se strane plasiraju priče o ugroženosti nacionalnih interesa i potrebi za ustavnim reformama. Međutim, ta fasada velikih nacionalnih tema služi isključivo kao paravan. Stvarna pozicija koju sve tri strane čvrsto drže i brane kroz svoje pozicije na vlasti jest kontrola nad strateškim državnim agencijama, koje su pretvorene u unosne porodične agencije namijenjene nesmetanom izvlačenju javnog novca za izborne kampanje.
Posebno očigledan primjer ove predizborne obmane predstavlja političko djelovanje lidera Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragana Čovića. Dok u svojim javnim istupima neumorno ponavlja fraze o europskom putu, legitimnom predstavljanju i zaštiti ustavnih prava svog naroda, informacije iz političke pozadine jasno ukazuju na to da se njegove stvarne akcije vode isključivo s ciljem zadovoljenja vlastitih i porodičnih finansijskih interesa. Čovićeva strategija pretvaranja državnih resursa u privatne bankomate proteže se kroz brojne sektore – od energetike pa sve do visokoprofitabilne industrije igara na sreću i privatnih kladionica, gdje se zakonska rješenja i porezne olakšice, prema istraživačkim saznanjima, godinama prilagođavaju interesima tajkuna i povezanih osoba bliskih stranačkom vrhu. Dok obični građani tonu u siromaštvo, vjerna glasačka mašinerija biva obmanuta emotivnim političkim govorima. Za to vrijeme, iza kulisa se osiguravaju monopolistički poslovi koji pune isključivo poridčne račune.
U tu se matricu savršeno uklapa i primjer nedavnog uvođenja obveznog sistema za markiranje goriva, koji je procijenjen na više od 300 miliona konvertibilnih maraka za pet godina ugovora i dodijeljen tačno određenom konzorciju uz visoke tarife. Ta ista korupcijska shema sada se preslikava i na sektor izrade ličnih dokumenata, gdje Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine te njemački tehnološki partner Muehlbauer čine okosnicu strateškog ugovora. Najnoviji provjereni podaci ukazuju na to da su, prema istraživačkim saznanjima, ključne uloge u osmišljavanju, upravljanju i izvlačenju izravnih provizija iz ovog finansijskog toka imali Igor Dodik, Bojan Vujić, Davorin Primorac i Almir Badnjević.
PASOŠI S UGRAĐENOM PROVIZIJOM
Razvoj i postupna uspostava kontrole nad budžetskim sredstvima prate tačno dokumentovani volumeni i rast utjecaja ove četvorke kreatora. Kroz četiri ključne godine, pritisak na njemačkog izvođača sinhronizirano je rastao prateći povećanu potražnju građana za dokumentima.
Tokom 2022. godine uspostavlja se prvi krug (255.000 pasoša) i institucionalni okvir te provjerava učinkovitost administrativnih blokada kroz Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine. Službena potvrda narudžbe pod brojem ugovora 15-03-16-5-27-155/21 od 22. marta 2022. godine pokazuje da je ugovorena jedinična cijena za obrazac pasoša iznosila tačno 18,38 BAM-a bez poreza na dodanu vrijednost, što za puni kontingent od 1.600.000 komada donosi osnovni iznos od 29.408.000,00 BAM-a, odnosno ukupno 34.471.873,80 BAM-a s uključenim porezom. Strani izvođač, suočen s potencijalnim zastojem u realizaciji posla (blokadom posla), pristaje na nametnuta pravila, nakon čega započinje protok gotovinskih sredstava preko posredničkih linija.
U 2023. godini, uz novih 345.000 pasoša, dolazi do širenja mreže na ostale dokumente. Marljivo pripremani interni dokumenti njemačkog izvođača iz aprila 2023. godine razotkrivaju projekt elektroničkih certifikata u Republici Srpskoj, pod nazivom „e Certificate card“, gdje se s Ministarstvom za znanstvenotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informacijsko društvo Republike Srpske i zamjenikom ministra Denisom Turkanovićem dogovara isporuka od 250.000 do 500.000 kartica te nabava SCP60 strojeva za lokalnu personalizaciju. Sistem obuhvaća lične karte i vozačke dozvole, a prikupljanje dogovorenih naknada raspoređuje se isključivo u gotovini.
Kako bi se u potpunosti zaštitila monopolistička pozicija i spriječilo uplitanje nezavisnih aktera, u 2024. godini, kada je izdano 465.000 pasoša, Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine odbija pravne zahtjeve velikih inostranih sistema, poput francuske tehnološke grupacije Thales, čime se proceduralno osigurava nastavak saradnje s postojećim izvođačem, ali uz znatno veća finansijska potraživanja. Zanimljivo je da interne prodajne analize kompanije izravno navode francuski Thales kao opasnog konkurenta koji pokušava ući na tržište Bosne i Hercegovine, ali njemački koncern kroz blisku suradnju s lokalnim partnerom, kompanijom Infinity iz Banje Luke, osigurava visoku vjerojatnost dobivanja posla od čak 70 posto.
Četverogodišnji period završava s novih 535.000 pasoša, što čini ukupno realizovanih 1.600.000 pasoša. Cijeli proces postaje potpuno automatizovan, pri čemu se svako pravno osporavanje rješava aktiviranjem fiktivnih firmi podnositelja žalbi, dok uži krug donositelja odluka dijeli višemiliosku korist na račun budžetskih obveznika.
TRODIJELNI PLIJEN ‘ NACIONALNIH ZAŠTITNIKA’
Iza bombastičnih političkih govora o ugroženosti naroda krije se uigrana mreža porodičnih i stranačkih veza koja seže do samog vrha vlasti. Ova kartelska osovina omogućuje akterima donošenje ključnih odluka iza zatvorenih vrata, potpuno zaobilazeći institucionalni nadzor. Dok se javnost zabavlja nacionalnim temama, uži krug povlaštenih kadrova drži birokratsku kontrolu i dijeli milionski plijen. Uloge su precizno podijeljene.
Igor Dodik, kao sin Milorada Dodika, prema navodima insajderskih izvora ima ključnu ulogu u koordinaciji procesa. Njegovo ime već se duže vrijeme u javnosti povezuje s različitim privrednim i IT projektima koji redovito ostvaruju uspjehe na javnim konkursima institucija pod kontrolom vladajućih stranaka. U ovom slučaju, taj politički autoritet osigurava uklanjanje administrativnih prepreka na terenu.
Bojan Vujić ima ulogu glavne spone u prijenosu i raspodjeli finansijskih sredstava. Njegov zadatak unutar ove grupe jest osigurati neometan i diskretan prijenos gotovog novca od izvođača prema krajnjim korisnicima u Sarajevu i Mostaru, koristeći poslovne mreže i kanale povezane s povlaštenim IT sektorom u Banjoj Luci.
Davorin Primorac, kao zet Dragana Čovića i dugogodišnji direktor Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine, prema navodima osoba iz njegova najbližeg kruga predstavlja hercegovačko krilo ove koalicije. Njegova pozicija jamči političku stabilnost aranžmana i osigurava nužan konsenzus unutar vladajućih struktura, osiguravajući da poslovi unutar države ostanu u službi užih porodičnih interesa.
Almir Badnjević, kao čelnik Agencije za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, direktno upravlja ugovornim procesima i dinamikom raspisivanja javnih nabavki, odnosno drži birokratsku kontrolu. Njegovo djelovanje omogućuje pravno i proceduralno usklađivanje javnih tendera s interesima cijele skupine.
Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine. Na čelu ovog važnog tijela nalazi se Marko Kolobarić, nećak Branka Kolobarića, koji je historijski blisko povezan s Draganom Čovićem. Stariji Kolobarić javnosti je poznat kao jedan od glavnih kreatora zloglasne pljačke mostarskog avio-giganta Soko, afere o kojoj se u Bosni i Hercegovini piše i govori dugi niz godina. Taj privredni kriminal stoljeća, u kojem je holding rascjepkan i obezvrijeđen, u konačnici doživio sramotan pravosudni epilog – sve ključne osobe oslobođene su optužbi zbog duboke sprege s tadašnjim tužilaštvom i misterioznog nestanka krunskih dokaza iz sudskih spisa. Međutim, operativna stvarnost unutar ovog ureda otkriva kompleksniju preraspodjelu moći. Iako Marko Kolobarić formalno predsjedava, stvarna poluga utjecaja HDZ-a BiH nalazi se u rukama Nikoline Silak. Kao provjereni kadar pod izravnom kontrolom Lidije Bradare, Silak u svom drugom mandatu slovi za najutjecajniju članicu Ureda. Njena ključna uloga ogleda se u funkciji neformalnog „vezivnog tkiva“ prema bošnjačkim i ostalim članovima, čime se osigurava da ovo tijelo u pravilu sve strateške odluke donosi potpuno jednoglasno.
Ta porodična tradicija upravljanja osjetljivim pozicijama osigurava da Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine danas funkcionira kao pravni mehanizam za usmjeravanje tendera u korist novih porodičnih fondova. Najeklatantniji primjer ovog sinkroniziranog, izvaninstitucionalnog djelovanja predstavlja nedavno donošenje odluke, u septembru 2026. godine, kojom se Ured proglasio nenadležnim za postupak kupnje zgrade, u julu 2025. godine, sjedišta Uprave za neizravno oporezivanje u Banjoj Luci. Radilo se o ugovoru vrijednom čak 99 miliona KM za kupnju potpuno precijenjene nekretnine od Dodikova kuma, pod operativnom palicom Zorana Tegeltije, najbližeg Dodikova saradnika. Da sistem funkcionira bez greške dokazuje i činjenica da su hrvatski članovi Ureda za razmatranje žalbi bespogovorno podržali ovu odluku, postupajući po izravnom nalogu Dragana Čovića i njegove saradnice Lidije Bradare.
Njemačka kompanija Muehlbauer u ovom aranžmanu ne djeluje pod prisilom, već kao pragmatičan poslovni partner koji svjesno prihvaća lokalne uvjete poslovanja kako bi zadržao stopostotni monopol na tržištu Bosne i Hercegovine. Pristajanjem na neformalne obaveze, kompanija izbjegava dugotrajne sudske sporove i osigurava kontinuiran priljev državnog novca. U takvom postavljenom sistemu, žalbe vanjskih konkurenata, poput francuskog Thalesa, rutinski se odbacuju kako se ne bi poremetio uigrani lanac.
URED ZA UCJENE
Sistem vršenja pritiska funkcionira putem namjernog kreiranja pravnih zastoja. Kada Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine pokrene tender, fiktivna poduzeća bez stvarnih kapaciteta ulažu formalne prigovore. Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine pod vodstvom Kolobarića te prigovore prihvaća, čime se zaustavlja proizvodnja dokumenata, a njemački izvođač dovodi u poziciju u kojoj mora platiti tražene ustupke kako bi blokada bila uklonjena. Nakon toga, novac se prema tvrdnjama osoba iz sistema preko posrednika distribuira prema Dodiku, Badnjeviću i Primorcu.
U cijelu priču se, kao ključna karika za zatvaranje finansijske konstrukcije i povrat iznuđenog novca, upliće i poslovni konglomerat Infinity International Group iz Banje Luke, što izravno dokazuju interni dokumenti s označenim partnerstvom pod stavkom „Local Partner / Agent / Consortium: Yes, Details: …Infinity Banjaluka“. Ovaj poslovni sistem, u čijem se sastavu nalazi i IT kompanija Prointer, nalazi se pod izravnom vlasničkom i upravljačkom kontrolom porodice Milorada Dodika, pri čemu se njegov sin Igor Dodik u javnosti i kroz službene analize označava kao stvarni vlasnik i ideolog cijelog holdinga. Uloga Infinity Groupa iz Banje Luke u ovom aranžmanu, prema insajderskim informacijama, bila je sklapanje fiktivnih ugovora i popratnih IT poslova s njemačkim Muehlbauerom, koji su služili isključivo kao legalni paravan za povrat i pranje novca izvučenog na ime nelegalnih provizija. Kroz ovaj uigrani mehanizam, višemilionski budžetski iznosi namijenjeni ličnim dokumentima građana preusmjeravani su izravno na račune porodičnih kompanija dinastije Dodik, čime se zatvara opisani krug pod krinkom visokotehnoloških projekata.
Iako se Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine formalno deklarira kao neovisna institucija, imenovanja njegovih članova iz Hercegovine (Marko Kolobarić, Adin Kondžić, Siniša Tešanović, Nikolina Silak, Jelena Račić i Sanela Salihović) u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine izravno odražavaju interesne sfere vladajućih stranaka, pretvarajući ovo tijelo u običan poligon za podjelu plijena.
Glavne poluge HDZ-a BiH unutar institucije jesu predsjedavajući Marko Kolobarić i operativno najutjecajnija članica Nikolina Silak. Njihova zajednička uloga unutar ovog uigranog mehanizma jest osigurati pravni zaklon i usmjeravanje strateških tendera u korist hercegovačkog krila koalicije. Time se kroz privid legaliteta izravno štite interesi porodičnih poduzeća i ugovornih monopola, što se zorno manifestiralo i kroz spomenuto glasanje o zgradi UIO, provedeno pod političkim pokroviteljstvom osovine Čović-Bradara.
Interese porodice Dodik i političkih krugova SNSD-a iz Banje Luke provode članovi koji dolaze iz Republike Srpske, pri čemu se Siniša Tešanović i Jelena Račić kroz analize vežu uz kadrovsku križaljku koju diktira Milorad Dodik. Njihovo djelovanje osigurava da se administrativne blokade i uvažavanje žalbi satelitskih kompanija aktiviraju točno u trenucima kada je potrebno izvršiti pritisak radi izdvajanja provizija.
Stranke Trojke (SDP BiH, NiP, Naša stranka) osiguravaju svoj utjecaj kroz bošnjačke i ostale pozicije u Uredu, uključujući članove poput Adina Kondžića i Sanele Salihović. Umjesto da djeluju kao brana korupciji, njihova se uloga svodi na prešutno odobravanje proceduralnih blokada, čime zapravo daju prešutni legitimitet jednoglasnim odlukama koje orkestrira Silak zajedno s ostalim stranačkim koordinatorima. Ovoj raspodjeli pridonosi i činjenica da je čelnik Agencije za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine Almir Badnjević imenovan izravno kao politički kadar Naše stranke, čime se pod krovom saveza Trojke osigurava stabilnost vladajuće koalicije na štetu budžeta i prava građana.
Ova stranačka podjela vijeća dokazuje da je Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine u potpunosti izgubio neovisnost. Unutar institucije ne postoji stvarna pravna zaštita, već uigran mehanizam u kojem svaka strana drži svoj dio birokratske kontrole.
RETORIKA LEGALIZMA I IGNORIRANJE ČINJENICA SLUŽBENIH INSTITUCIJA
Na sve dosadašnje upite prozvane institucije i pojedinci uoči izbora koriste isključivo birokratsku retoriku. Iz Agencije za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine poručuju da se svi ugovori provode strogo prema zakonu, dok Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine odbacuje optužbe o pristranosti, tvrdeći da su porodične veze privatna stvar. Predstavnici vodećih stranaka pod potpunom kontrolom svojih predsjednika Čovića i Dodika sve navode ocjenjuju kao predizborne napade opozicije, dok stvarni pravosudni epilog i reakcija Tužilaštva Bosne i Hercegovine i dalje izostaju.
LIČNI DOKUMENTI KAO NAJPROFITABILNIJI PORODIČNI BIZNISI
Brojke o isporučenim dokumentima jasno pokazuju razmjere zarade. Zahvaljujući preciznim informacijama, finansijski razmjeri ove uigrane eksploatacije zrcale se u crnoj statistici točno ugrađenih provizija koje kreativna četvorka navodno uzima za svaki pojedinačno izdani dokument u promatranom periodu.
Na ukupan kontingent pasoša od 1.600.000 komada (raspoređenih od 2022. do 2025. godine), ugrađena je navodna nelegalna provizija od 1,7 KM po komadu. Na količinu ličnih karata od oko 1,8 miliona komada, fiksna provizija također navodno iznosi 2,5 KM po komadu. Unutar obuhvaćenog perioda tiskano je i oko 1 milion komada vozačkih dozvola, pri čemu ekstraprofiteri prema iznesenim tvrdnjama uzimaju 0,8 KM po komadu.
Ukupan iznos iznuđenog novca izravno iz džepova građana za četiri godine iznosi oko 8.000.000,00 KM. Ovaj plijen kreativna četvorka dijeli na tri dijela, što znači da svaka od tri političko-porodične frakcije – koje se javnosti lažno predstavljaju kao suprotstavljeni nacionalni zaštitnici – unutar ove osovine osigurava čistu dobit za svoje privatne fondove. Dok se narodi svađaju, strane složno dijele milione. Svakom dosta.
PLJAČKA NAJSIROMAŠNIJIH I EVROPSKI REKORDI U CIJENI DOKUMENATA
Dok se politički lideri u predizbornim govorima zaklinju u ekonomski napredak i nacionalni spas, stvarni rezultat njihove vladavine jest sustavno finansijsko uništavanje vlastitog stanovništva kroz namete koji spadaju među najveće u Evropi. Životni standard prosječnog građanina Bosne i Hercegovine konstantno opada pod teretom divljanja cijena i nametnutih parafiskalnih davanja.
Drastičan primjer tog opterećenja upravo su cijene ličnih dokumenata, koje su u potpunom nesrazmjeru s kupovnom moći stanovništva. Dok građani razvijenih evropskih zemalja izdvajaju minimalne postotke svojih primanja za osnovna administrativna prava, stanovnici Bosne i Hercegovine plaćaju nerealno visoke iznose.
Usporedba s Republikom Hrvatskom jasno ilustrira ovaj paradoks. Cijena izrade vozačke dozvole u Bosni i Hercegovini iznosi nevjerojatnih 60 KM (oko 30 eura), dok u susjednoj Republici Hrvatskoj, čiji su životni standard i prosječna plata trostruko viši, izrada tog dokumenta u redovnom postupku košta tek oko 20 eura. Zbrojeno s cijenom lične karte od 18 KM i pasoša koji doseže 50 KM, prosječno domaćinstvo je podvrgnuto pravoj administrativnoj pljački.
Cijena izdavanja osnovnih dokumenata u Bosni i Hercegovini nerijetko premašuje cijene u znatno bogatijim članicama Evropske unije, gdje su te usluge često subvencionirane ili prilagođene standardu. Krajnji rezultat ove „megalomanije izbornih fondova“ jest izravno osiromašenje građana. Dok vladajuća kasta inkasira milione za gotovinske isplate, običan čovjek plaća evropski najskuplju birokraciju s obzirom na svoja primanja, čime se cementira status Bosne i Hercegovine kao države u kojoj su osnovna građanska prava pretvorena u najprofitabilniji privatni biznis dvije porodice” – stoji u Lučićevoj objavi.
