Mostar je ponovo u centru pažnje, ali ne zbog mostova, izbora ili vječne priče o “dvije strane jednog grada”, nego zbog – vjerovali ili ne – slučaja u kojem je, navodno, Hrvat ugrozio Hrvata. Da, dobro ste pročitali. U gradu gdje se svaka riječ, kamen i pogled odmah upisuje u etničke dnevnike, sada imamo situaciju koja ni najkreativnijem scenaristi ne bi pala na pamet.
Nakon što je zapaljeno službeno vozilo gradonačelnika Mostara Marija Kordića, reagovao je lično hrvatski premijer Andrej Plenković, kao da je riječ o međunarodnom incidentu, a ne o – ako ćemo biti iskreni – još jednom tužnom podsjetniku gdje živimo.
“Nazvao sam gradonačelnika Mostara Marija Kordića (HDZ BiH) i najoštrije osudio incident u kojem je prošle noći zapaljeno njegovo službeno vozilo ispred porodične kuće… Podržavamo gradonačelnika Kordića u njegovoj politici predanog rada za boljitak svih građana Mostara te napore za smirivanje tenzija”, poručio je Plenković, dodavši da će se Hrvatska zalagati za punu političku ravnopravnost Hrvata — i u Mostaru, i u cijeloj BiH.
Naravno, sve to zvuči sasvim pristojno, diplomatski i uobičajeno. Ali, šta ćemo s onim dijelom priče koji dolazi “iznutra”?
Tu na scenu stupa novinar i komentator Zoran Krešić, koji je za Narod.hr ponudio, možemo reći, nešto živopisniju verziju događaja. Prema njemu, incident se savršeno uklapa u, kako tvrdi, “mjesecima stvarano ozračje” koje dolazi iz redova Islamske zajednice, SDA i udruženja Mostarski krug, iza kojeg stoji bivši gradonačelnik Safet Oručević.
“Islamska zajednica u Mostaru javnim saopćenjima, istupima, komentarima stvara dojam kako je Kordić neprijatelj muslimana Bošnjaka… A sve se to radi zbog pokušaja izgradnje Islamskog centra u većinskom hrvatskom dijelu grada…”, kaže Krešić, navodeći i da je muftija Salem ef. Dedović prošle godine pozivao Bošnjake da se ujedine protiv križa na Humu.
Dakle, prema ovoj verziji, sve se vrti oko Islamskog centra, pritisaka, narativa i borbe za politički teren. Logično, rekli bi neki. Ali onda se vraćamo na početak: kako se iz svega toga došlo do toga da, na kraju, Hrvat ugrozi Hrvata?
Mostar možda nikada neće biti “normalan grad”, ali će uvijek biti fascinantno mjesto gdje se i najobičnija kriminalna istraga mora iscrtati kroz slojeve nacionalnih pripadnosti, političkih poruka, međustranačkih igara i vječnih podjela.
A možda je najtragičnije od svega što se u ovoj priči ponovo najmanje govori o – sigurnosti. O gradu u kojem političarima gore auta, novinarima telefonski, a običnim ljudima – živci.
Ali jedno je sigurno: kad u Mostaru Hrvat ugrozi Hrvata, možete biti sigurni da će to brzo dobiti svoje “boje”, svoje teorije i svoje tumače.
Jer, šta bi Mostar bio bez malo drame?
(Mostar Danas)
