U prepunoj dvorani Centra za kulturu sinoć je obilježen Dan pravde – 29. novembar, datum kada je prije osam godina, 29. novembra 2017. godine, u Međunarodnom krivičnom sudu Ujedinjenih naroda u Hagu izrečena konačna presuda od 111 godina zatvora šestorici političkih i vojnih funkcionera paradržavne tvorevine “Herceg-Bosna”.
Presudom je potvrđen i Udruženi zločinački poduhvat (UZP), čime je odgovornost pripisana i tadašnjem državnom vrhu Republike Hrvatske, predvođenom predsjednikom Franjom Tuđmanom, a Hrvatska označena kao agresor na Bosnu i Hercegovinu. Manifestaciju su organizovali Memorijalni centar Mostar i Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Mostara, a program je otvorio predsjednik JOB-a Mostara Esad Kosić.
Centralni događaj večeri bila je promocija knjige “Krvavi siječanj” autora Akifa Agića, dugogodišnjeg ratnog reportera RTVBiH, čiji su autentični izvještaji devedesetih godina pristizali s ratišta u Gornjem Vakufu i drugim područjima Srednje Bosne.
O knjizi su govorili promotori Safet Oručević, fra Ivo Marković, Alija Behram i sam autor.
Sažetak haške presude, s ključnim kvalifikacijama i ciljevima paradržavnog projekta “Herceg-Bosna”, pročitala je Maja Burić, podsjetivši na zaključak suda da je krajnji cilj tog projekta bila “uspostava hrvatske države djelimično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda i u povoljnim uslovima ostvarilo ujedinjenje s Republikom Hrvatskom”.
Autor knjige Akif Agić naglasio je da će čitatelji, suočeni s ovim svjedočenjima, moći jasnije razumjeti istinu i težinu zla koje se tokom devedesetih godina sručilo na Bosnu i Hercegovinu, te da se društvo – ni u Srednjoj Bosni, ni u Hercegovini, ni u drugim dijelovima zemlje – do danas nije potpuno oporavilo. Knjiga, zaključio je, poziva na čuvanje istine i trajno pamćenje jednog od najdelikatnijih perioda novije historije.
Safet Oručević u svom obraćanju istakao je da, iako bi zločini počinjeni nad državom BiH nakon više od tri decenije trebali biti dio prošlosti, stvarnost pokazuje suprotno. “Zločini i zločinci nisu poslani u prošlost. Naprotiv – slave se kao narodni heroji, a neki i kao sveci. Njihova djela predstavljaju se kao najveća nacionalna dostignuća. Ne samo u BiH, nego i u regiji nema priznanja zločina, nema kajanja ni traženja oprosta”, poručio je Oručević.
Dodao je kako je sudbina nametnula obavezu da se nakon rata upravo s onima koji su rušili državu BiH gradi mir, Federacija i sama država, te naglasio: “Iz iskustva mogu reći – nažalost, lakše je bilo ratovati nego s njima praviti mir.
Kao civilizirano i moralno društvo moramo pronaći odgovore. Večerašnja tribina je jedan od odgovora.”
Fra Ivo Marković, svećenik Bosne Srebrene i profesor Franjevačke teologije Univerziteta u Sarajevu, u svojoj recenziji jasno je zaključio da je tkz. Herceg-Bosna bila uzrok rata između Hrvata i Bošnjaka i da su taj rat izravno izazvali politički i vojni lideri te paradržavne strukture. Rat koji su vodili protiv Armije RBiH opisao je kao krajnje neodgovoran, obilježen profiterstvom i na kraju – porazan.
Knjiga “Krvavi siječanj”, istakao je, duboko je antiratna i služi kao opomena budućim generacijama, ne da bi optuživala, nego da bi ukazala na strahotu rata i spriječila ponavljanje zločina.
Novinar i publicist Alija Behram govorio je o činjenici da se i danas, tri decenije nakon rata, u Mostaru i drugim sredinama, “Herceg-Bosna” i njeni politički i vojni lideri slave kao najuzvišenija hrvatska tvorevina, bez suočavanja s presuđenim zločinima, bez priznanja krivice ili kajanja, osim rijetkih izuzetaka.
Posebnu pažnju izazvalo je čitanje pokajničkog pisma Brune Stojića, bivšeg ministra odbrane tzv. “Herceg-Bosne”, osuđenog na 20 godina zatvora.
Pismo, koje je u decembru 2022. godine uputio Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove, pročitao je glumac i publicista Neđad Maksumić. Stojić je u pismu priznao učešće u UZP-u, opsadu Mostara od strane HVO-a i odgovornost za sva djela ratnog zločina navedena u presudi. “Zločini koje sam počinio izuzetno su teški i za njih ne postoji nikakvo opravdanje. Ispričavam se svim žrtvama i njihovim porodicama i izražavam najdublje žaljenje zbog užasnih kriminalnih djela koja sam počinio”, napisao je Stojić, nakon čega je pušten na slobodu godinu i po prije isteka kazne.
Svečani dio programa odnosio se na dodjelu priznanja Mimar mira, nagrade koju dodjeljuje Centar za mir i multietničku saradnju Mostar.
Ovogodišnji laureati su fra Ivo Marković i Akif Agić. Priznanje su dobili kao znak zahvalnosti za dugogodišnji angažman u javnom prostoru, za promociju mira, odgovornosti, građanske uviđavnosti, slobode mišljenja i govora, te za doprinos izgradnji društva utemeljenog na pravdi, ravnopravnosti i poštivanju ljudskih prava.
(Mostar Danas)
