Projekt Gornji horizonti, koji vlasti Republike Srpske i Elektroprivreda RS predstavljaju kao ključni stup buduće energetske stabilnosti, prema upozorenjima domaćih i međunarodnih ekoloških organizacija jedan je od najkontroverznijih hidroenergetskih zahvata u Europi. Riječ je o složenom sistemu tri hidroelektrane (Dabar, Nevesinje i Bileća) te mreže brana, akumulacija i tunela čija je suština preusmjeravanje voda iz sliva rijeke Neretve u sliv Trebišnjice, čime se trajno mijenja prirodni hidrološki režim istočne i južne Hercegovine.

Stručnjaci upozoravaju da bi takav zahvat mogao dovesti do presušivanja ili značajnog smanjenja dotoka vode u Bunu, Bunicu i Bregavu, dodatnog zaslanjenja donje Neretve i daljnjeg propadanja Hutova blata, međunarodno zaštićenog Ramsar područja. Posebno se problematičnim ističe činjenica da se projekt temelji na zastarjelim hidrološkim i okolišnim studijama, bez cjelovite procjene kumulativnih i prekograničnih uticaja, uprkos jasnim obavezama iz Bernske, Aarhuške i Espoo konvencije.

Finansijski aspekt projekta prati visok nivo netransparentnosti. Ukupna cijena sistema nikada nije javno objavljena, dok je samo hidroelektrana Dabar prema ranijim podacima vrijedila više od 660 miliona KM, uz kineske kredite osigurane državnim garancijama. Ekološke organizacije upozoravaju da se javni novac i prirodni resursi stavljaju pod rizik, dok ugovori i stvarne obaveze prema kreditorima ostaju skriveni od javnosti.

Istodobno, lokalno stanovništvo u Nevesinjskom i Dabarskom polju suočava se s procesima eksproprijacije koje mnogi opisuju kao neujednačene i nepravedne, uz neizvjesnost hoće li i kada morati napustiti svoje domove. Iako vlasti tvrde da su sve dozvole zakonite i da su sudski sporovi okončani, činjenica je da se pravni postupci odnosili uglavnom na pojedinačne dozvole, a ne na cijeli sistem Gornjih horizonata.

Uprkos tvrdnjama da je projekt nepovratan, međunarodne organizacije, dio stručne javnosti i politički akteri iz Hercegovine poručuju da prostor za njegovo zaustavljanje ili temeljito preispitivanje još postoji, posebno prije završetka svih planiranih hidroelektrana. Gornji horizonti tako ostaju otvoren politički, pravni i društveni sukob, u kojem se sučeljavaju energetski interesi, zaštita okoliša, prava lokalnih zajednica i pitanje ko ima pravo odlučivati o najvrjednijim prirodnim resursima.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.