Mostar je jučer tiho izgubio još jedan dio sebe. Bez najave, bez objašnjenja i bez javne rasprave, sa stadiona pod Bijelim brijegom uklonjeno je spomen-obilježje posvećeno 77 fudbalera i sportskih radnika Veleža koji su položili živote u borbi protiv fašizma tokom Drugog svjetskog rata. Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu spomenik je prilagođen te mu je dodana hrvatska simbolika. Nestao je simbol koji nije pripadao samo jednom klubu, već cijelom gradu i njegovoj antifašističkoj tradiciji.
Prema informacijama koje su dostupne, spomenik je srušen u sklopu radova na stadionu. Međutim, ostaje potpuna nepoznanica ko je donio takvu odluku, na osnovu koje procedure i uz čije odobrenje. Javnost nije obaviještena, a institucije šute. Time je dodatno produbljena sumnja da se ne radi o tehničkom zahvatu, već o još jednom pokušaju brisanja nepoželjne historije.
Stadion pod Bijelim brijegom decenijama je bio dom FK Velež – kluba koji je bio i ostao simbol Mostara. Rat devedesetih je taj kontinuitet nasilno prekinuo, a Velež protjerao iz vlastitog doma. Ipak, sjećanja na vrijeme kada je Velež igrao na ovom stadionu nikada nisu izbrisana. Upravo zato rušenje spomenika mnogi vide kao nastavak dugog procesa potiskivanja svega što podsjeća na Velež i njegovu ulogu u historiji grada.
Posebnu težinu ovom činu daje činjenica da su imena 77 poginulih igrača i sportskih radnika duboko urezana u antifašističku borbu Mostara. U vihoru Drugog svjetskog rata, cijela jedna generacija Veležovih fudbalera i funkcionera zamijenila je sportske terene ratištima. Među njima su bili narodni heroji, prvoborci i nosioci Partizanske spomenice 1941. godine. Talentovana ekipa iz 1937. godine ostala je upamćena ne samo po fudbalu, već po žrtvi – njih 77 nikada se nije vratilo kući.
Narodni heroj Meho Trbonja svojevremeno je svjedočio da je gotovo cijeli tim Veleža 1941. godine otišao u partizane, noseći sa sobom klupske dresove sa petokrakom. Taj simbol danas očigledno nekima smeta više nego ikada.
Spomenik podignut početkom sedamdesetih godina bio je znak zahvalnosti tim ljudima. Nakon posljednjeg rata bio je prebojen i izmijenjen, ali je i dalje stajao kao nijemi svjedok jedne ideje i jedne borbe. Danas je uklonjen i taj posljednji trag kompromisa.
Poruka koja se jučer mogla pročitati s Bijelog brijega za mnoge Mostarce je jasna i bolna: njihova historija, njihovi mrtvi i njihova borba više nisu poželjni. Kamen se može srušiti, ali sramota ostaje. I ostaje pitanje – kakav Mostar gradimo ako brišemo one koji su se borili da on uopće postoji?
(Mostar Danas)
