Sve veći broj starih i iznemoglih osoba u Federaciji BiH čeka mjesto u domovima koji su već odavno puni. Nedostatak kapaciteta i rast cijena smještaja dodatno otežavaju pristup institucionalnoj brizi. Cijene boravka, ovisno o domu i stepenu potrebne njege, kreću se od oko 900 konvertibilnih maraka u javnim do čak 2.800 maraka u pojedinim privatnim ustanovama, čime pravo na dostojanstvenu starost za mnoge postaje teško dostupno.
Potražnja premašuje kapacitete
Prema riječima socijalne radnice Doma za starije i iznemogle osobe Mostar Adelise Delić, potražnja za smještajem u ovoj ustanovi trenutno značajno premašuje dostupne kapacitete, za oko 25 do 30 posto.
Razlozi su, kaže, višestruki.
“Izražen trend starenja stanovništva, sve veći broj osoba s teškim hroničnim oboljenjima, ali i intenzivno iseljavanje radno sposobnog stanovništva, doprinose da mnoge starije osobe ostaju bez porodične njege u vlastitom domu, istakla je u izjavi za Fenu Delić.
Posebno naglašava nedostatak kapaciteta na odjelima pojačane njege, gdje je potreba korisnika najveća.
Kao jedan od ključnih izazova u radu ustanove navodi i inflaciju i visoke cijene energenata, koje direktno utječu na troškove poslovanja.
Tako cijena smještaja, koje su utvrđene odlukom mostarskog Gradskog vijeća i važe od 1. augusta prošle godine, iznose 900 KM za pokretne korisnike u višekrevetnoj sobi, 1.000 KM za pokretne korisnike u jednokrevetnoj sobi, dok je cijena smještaja za nepokretne korisnike 1.100 KM.
Dom trenutno zbrinjava oko 70 korisnika na jednoj lokaciji, na Tekiji, dok se približno isti broj korisnika nalazi i u drugoj organizacijskoj jedinici doma u Ulici Franje Miličevića. Finansiranje se ostvaruje manjim dijelom iz sredstava Grada Mostara, dok veći dio prihoda dolazi od uplata korisnika za smještaj. Iako je osnivač doma Grad Mostar, ustanova nije budžetski korisnik, što često izaziva zablude u javnosti”, objašnjava Delić.
Po njezinim riječima, prioritetne potrebe doma uključuju modernizaciju prostornih i tehničkih uslova, obnovu soba, kupatila i zajedničkih prostorija, te unaprjeđenje energetske efikasnosti, uključujući zamjenu stolarije, ugradnju solarnih panela i prelazak na LED rasvjetu. Za realizaciju ovih projekata neophodna je vanjska finansijska podrška kroz projekte i donacije.
Liste čekanja i proširenje kapaciteta
U Hercegovini je izražen manjak kapaciteta i u privatnim ustanovama. Dom za stare i nemoćne osobe “Sveta obitelj”, zajedno sa svojim podružnicama Betanija u Čapljini i Emaus u Potocima kod Mostara, trenutano brine za oko 140 korisnika, uključujući i one u potpunosti ovisne o pomoći druge osobe.
Zbog velike potražnje, u domu „Sveta obitelj“ pokrenute su aktivnosti preuređenja prostorija, adaptacije, dogradnje i rekonstrukcije objekta, čime će se kapacitet smještaja povećati s 35 na dodatnih 70 korisnika.
“Trenutana cijena smještaja u ovom domu za nepokretne korisnike iznosi 1.500 KM, nakon povećanja s ranijih 1.330 KM zbog rasta troškova poslovanja i osiguravanja adekvatne medicinske i njegovateljske brige”, naglašava Iva Rozić, sekretarica Biskupijske karitativne organizacije.
Iako je “Sveta obitelj” privatna ustanova čiji je osnivač Caritas, formiranje cijena smještaja podliježe, kaže, saglasnosti nadležnog Ministarstva, jer je dio korisnika smješten preko centara za socijalnu brigu. Dom, s ovim proširenjem, planira proširiti usluge i za korisnike prvog i drugog stepena brige, nastojeći odgovoriti na sve veće potrebe zajednice.
Ana Pavlović, magistra socijalnog rada i voditeljica Doma za stare i iznemogle osobe “Sveta obitelj“, podružnice Emaus, ističe da je i kod njih, bez obzira na cijene, potražnja za smještajem znatno veća od raspoloživih kapaciteta.
“Imamo poprilično dugu listu čekanja i, nažalost, ne možemo odgovoriti na sve zahtjeve. Dom je otvoren prije tri i pol godine i u početku se sporije popunjavao, međutim danas, kada se pročulo koje usluge pružamo i na koji način radimo, interes je vrlo velik”, kazala je Pavlović, dodajući da dom raspolaže s ukupno 21 ležajem.
Navela je da je podružnica Emaus namijenjena pokretnim korisnicima, osobama prve i druge kategorije, te da se svakodnevno provode radno – okupacijske terapije, psihosocijalni razgovori i zajedničke aktivnosti.
“Korisnici su svjesni, pokretni i vrlo rado sudjeluju u terapijama, a jednom sedmično s njima radi i fizioterapeutkinja, u čemu iskreno uživaju “, istakla je.
Govoreći o cijenama, Pavlović je kazala da je zbog rasta troškova došlo do korekcije i kod njih.
“Cijena smještaja sada iznosi 1.600 KM za dvokrevetne i 1.700 KM za jednokrevetne sobe. I pored toga, potražnja je i dalje velika, a obitelji u većini slučajeva pomažu korisnicima u podmirenju troškova”, rekla je.
Jačanje saradnje s lokalnom zajednicom
Kao i u prethodnim domovima i ovdje se akcenat stavlja na razvoj saradnje s lokalnom zajednicom, naročito sa školama i fakultetima, kako bi, kažu radnice domova, jačala međugeneracijska solidarnost i smanjio osjećaj usamljenosti kod starijih osoba. Takva saradnja omogućava organizaciju volonterskih aktivnosti, zajedničkih druženja i društvenih sadržaja.
“Naši korisnici se najviše raduju posjetama, druženjima i zajedničkim aktivnostima. Dolaze nam folklorne grupe, vrtićka i školska djeca, jer je starijima važno da se osjećaju prihvaćeno i da znaju da nisu zaboravljeni”, poručila je Pavlović.
(Mostar Danas)
