Iako je zakoračila u desetu deceniju života, Emina Pandur (90) iz Blagaja bez izuzetka posti svaki dan mjeseca ramazana. U razgovoru za Anadolu otkrila je da je post, treći od pet stubova islama, počela praktikovati još kao sedmogodišnja djevojčica, pa su iza nje danas 83 ramazana posta.

Druga je trećina mjeseca ramazana. Dok popodnevno hercegovačko sunce još obasjava blagajske kamene avlije, na vratima svog doma, nadomak vrela Bune, dočekuje nas nena Emina.

„Bujrum“, išareti nam rukom da uđemo u kuću, ostavljajući dojam izuzetno vitalne starice. Ulazimo u uredan dom u kojem je sve na svom mjestu. Na komodi su primjetne naočale i primjerak Kur’ana. Priča nam kako je rodom iz Bivoljeg Brda kod Čapljine. Sredinom prošlog vijeka Emina se udala u Blagaj.

Za svoje godine, kaže, zdravlje je dobro služi.

– Prilično dobro me zdravlje služi, a postiti je fino. To ne bih ostavila dok god se mogu micati i dok mi svijest radi – govori nena Emina, odišući energijom koja demantuje njene godine.

Koliko fizička, toliko je primjetna i njena mentalna vitalnost – bistrina uma i duboko razumijevanje suštine posta i namaza.

Post bez namaza ne ide

Za Eminu, ramazan nije samo odricanje od hrane i pića, već potpuna duhovna posvećenost. Ističe da je to najodabraniji mjesec u kojem se spušta Božija milost, ali naglašava kako su post i molitva neraskidivo povezani.

– Postiti i klanjati se mora. Ne može se postiti bez namaza. To je najodabraniji mjesec jer se u njemu uči Kur’an. U ramazanu je svako dobro – kaže Emina, dodajući da je za post važno samo donijeti čvrstu odluku.

Kritična je prema onima koji tvrde da je post težak, a kao opravdanje navode posao i svakodnevne obaveze. Prisjeća se vremena kada se radilo mnogo teže nego danas, bez savremene mehanizacije, ali se vjera nije zapostavljala.

„Prije je bilo više tereta. Želo se žito ručno, nije bilo freza ni ovih čuda. Bilo je teže, ali se postilo obavezno. Danas kažu ‘ja radim, ne mogu’. Nije to opravdanje, samo treba odluku donijeti.“

Sjećanja na prepune kuće i zajedničke iftare

S radošću se prisjeća ramazana iz svoje mladosti. Blagaj je tada, kaže, bio pun naroda, a kuće prepune čeljadi.

– Znalo nas je biti devetnaestero u jednoj kući. Kad je iftar, djeca su bila prva na redu, njima se sinija postavljala. Pa onda muški i žene. Radilo se puno, ali kad nastupi vakat namaza, sve se napušta i ide se Bogu na sedždu – prisjeća se nena Emina.

Danas su njeni dani mirniji, ispunjeni kućnim poslovima i ibadetom. Ni u devedesetoj godini ne propušta odlaske u džamiju na rani sabah (jutarnja dnevna molitva) i teravih-namaz (večernja molitva tokom ramazana). Posebne riječi hvale ima za lokalnog imama Hišama ef. Hafizovića, u čijem prisustvu smo i razgovarali s Eminom.

Poruka mladima: Čuvajte obraz i roditelje

Emina, kao žena iza koje je devet decenija, na život gleda sa skromnošću i sviješću o prolaznosti dunjaluka, a za mlade ima jednostavne i snažne životne lekcije. Naglašava važnost istine i izbjegavanja tuđih grijeha.

– Ako možeš pomoći – pomozi, ako ne možeš – nemoj ni odnemagati. Ne petljaj se tamo gdje se istina ne govori. Čim čujem da se negdje ne zbori istina, ja odlazim – kaže Emina.

Mladima ukazuje na vrijednosti koje su je održale kroz decenije života, a one su u najkraćem: okrenuti se Bogu, poštovati roditelje i držati se pravog puta.

Na samom kraju našeg susreta, nena Emina nam je, uz zavidno poznavanje pravilnog učenja, proučila odlomke iz Kur'ana, tačnije prve dijelove sure Jasin.

Ostavljajući nenu Eminu u prediftarskoj blagajskoj tišini, ne možemo se oteti dojmu koji je na nas ostavila ova povijena starica – sa snažnom porukom da je u životu moguće ostati uspravan pred Bogom i pred ljudima, čak i onda kada leđa pritisnu devet decenija života.