Tamo nekad prije desetak godina maturirala je moja tetična. Poslije nekoliko dana otišao ja kod tetke onako malo, a oni svi u žalosti i depresiji. Elem, moja tetična koja je maturirala prije par dana na toj maturi nije izabrana za miss maturalne večeri, i od toga sva ta tuga i depresija. Trebale su mi godine života i iskustva da shvatim šta se tih dana desilo kod moje tetke. Na kraju sam ipak „provalio“, skonto sam da su i tetak i tetka svjesni kapaciteta svoje kćerke znali da joj je vrhunac života da na račun svoje mladalačke ljepote bude „miss maturalne večeri“, ali to nisu smjeli ni sebi ni njoj kazati. Za mene je miss maturalne večeri ostao izraz kojim kroz život označavam skromne kapacitete kojih ste svjesni, ali si ih ne želite priznati.
Večeras će se u Sarajevu odigrati 158. sarajevski derbi, nekad najprestižniji fudbalski susret u Bosni i Hercegovini, pa i šire. Danas, realno gledajući, prema kvalitetu fudbala ovaj derbi ne spada ni u 5 najjačih susreta u skromnoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Premijer ligom već godinama dominiraju Borac i Zrinjski, smjenjujući se na tronu, onako kako požele ili se dogovore, na kraju nije ni bitno. Sarajevo i Željezničar su tu istu Premijer ligu osvajali zajedno 7 puta, Zrinjski sam čak 9. Zbog toga, i zbog trenutnog apsolutnog izostanka igračkog kvaliteta (naročito u FK Željezničar), ovaj derbi nije na radaru interesovanja u Bosni i Hercegovini, i dok je takav i ne treba biti. Sarajevski derbi, kao i Sarajevo, naš glavni grad, žive u svojoj kotlini, poprilično nezainteresirani za ostatak Bosne i Hercegovine. Lijepo je pobijediti u derbiju, ali je ljepše osvojiti ligu. To nećete čuti od sarajevskih klubova, jer su i oni ostali na onoj maturi, sami sebe ubijedili u važnost svog derbija da bi sebi opravdali činjenicu da nisu nikakav faktor u bosanskohercegovačkom fudbalu. Taj faktor su, ponajviše zahvaljujući potpunom izostanku bilo kakvog osjećaja u našoj prijestolnici, isključivo Borac i Zrinjski.
Tako je i u ostalim segmentima društva, ponajviše u politici, a jalovi sarajevski derbi je samo metafora nemoći Sarajeva u svakom segmentu. Državu nam vode Dodik i Čović, a sarajevsku svjetinu niko ništa nit’ pita nit’ zarezuje. Dok se Sarajevo redovno guši u smogu i saobraćajnim kolapsima, u državnim okvirima se ne pita ništa, dobiju mrvice koje im ostave Dodik i Čović, i igraju svoj politički „sarajevski derbi“ nedorasli da igraju ijedan drugi.
Nije meni do njih, nego mene moja muka mori. Bez glavnog grada nema ozbiljne promjene u ostatku države. Želimo da igramo ozbiljne utakmice i ozbiljne derbije, ali kada glavni grad misli da svijet počinje oko Marindvora, a završava kod Sebilja, mi svi trpimo te posljedice. Nije mene briga ko će u Sarajevu biti miss maturalne večeri, ni u sportskom niti političkom smislu niti bilo kom drugom smislu, ali se ne planiramo opet probuditi u Herceg bosni ili srpskoj krajini jer je naše političko, društveno, akademsko i svako drugo vodstvo sve prespavalo.
Nažalost, nisam optimist da ćete ovakav osvrt vidjeti u sarajevskim medijima, imali su 30 godina prilika za ovo.
(Mostar Danas)
