Uoči Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom, 8. maja 2026. godine, u Mostaru je predstavljena Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost, dokument koji je inicirala i podržala široka zajednica intelektualaca, akademskog osoblja, vjerskih lidera, kulturnih i sportskih radnika te privrednika iz Hercegovine.
Deklaracija je odgovor na rastuće izazove koji ugrožavaju mir, sigurnost i međunacionalno povjerenje u ovoj regiji.
Deklaracija, sastavljena od deset tačaka, naglašava potrebu za očuvanjem duha zajedništva i multietničkog karaktera Mostara i Hercegovine, piše Preporod.
Poseban akcenat stavljen je na: Očuvanje zajedništva i kosmopolitske otvorenosti, uprkos teškom naslijeđu ratnih razaranja, Odbacivanje ekskluzivizma i afirmaciju međuovisnosti naroda i religija, Odgovornost prema mladima, uz poziv na kreiranje politike koja će spriječiti odlazak obrazovanih generacija, Ravnopravnost i otpor podjelama, uz odbacivanje projekata koji žele ozakoniti faktičku podjelu grada, Političko dostojanstvo i opstanak Bošnjaka na historijskom prostoru Hercegovine, Jedinstveni patriotski bedem, inspirisan iskustvom odbrane grada tokom opsade 1993–1994, Dosljednost u zaštiti suvereniteta i ravnopravnosti Bošnjaka u političkim procesima, Očuvanje multietničkog Mostara kao zajedničkog cilja svih prodržavno orijentiranih aktera, Odgovornost međunarodne zajednice za normalno funkcioniranje grada i Otvorenost za saradnju na temelju univerzalnih vrijednosti mira i ravnopravnosti.
U Deklaraciji se, između ostalog, navodi da Mostar i Hercegovina predstavljaju simbol multietničkog života u Bosni i Hercegovini, te da zajedništvo, iako je teško narušeno tokom ratnih razaranja devedesetih, nikada nije potpuno nestalo.
Deklaracija naglašava da je upravo energija i trud građana Mostara omogućila obnovu duha kosmopolitizma i očuvanje raznolikosti.
U dokumentu se jasno odbacuje ideja da bilo koji narod ili religija može prisvojiti Mostar ili Hercegovinu kao ekskluzivni prostor. Višestoljetna izmiješanost naroda i kultura ne može se poništiti političkom silom. Deklaracija upozorava da takvi pokušaji ugrožavaju temelje mira i stabilnosti.
Poseban naglasak stavljen je na kreiranje politike koja će mladima pružiti nadu i spriječiti njihov odlazak iz zemlje. Mladi žele živjeti u miru, ali ih neodgovorne politike tjeraju u inostranstvo. Deklaracija poziva na hitne mjere kako bi se zaustavio gubitak obrazovanih i talentiranih generacija.
Bošnjaci u Hercegovini naglašavaju da poštuju pravo svakog naroda na vlastiti identitet, ali se protive zloupotrebi tih prava radi političke dominacije. Deklaracija odbacuje projekte koji žele ozakoniti faktičku podjelu Mostara, upozoravajući da takvi pokušaji nisu uspjeli ni tokom rata.
Dokument podsjeća da Bošnjaci Mostara i Hercegovine nisu marginalna činjenica u političkim procesima. Svaka politika koja pristaje na ustupke na njihovu štetu smatra se nedostojnom i pogubnom. Deklaracija poziva na očuvanje dostojanstva i opstanka na historijski usudima opterećenom prostoru Hercegovine.
Inspirisani iskustvom opsade Mostara 1993–1994, potpisnici deklaracije pozivaju na stvaranje jedinstvenog političkog i društvenog bloka. Takav bedem treba nadilaziti lične i stranačke interese, jačati povjerenje i saradnju te osigurati očuvanje državotvornog procesa i u ovom dijelu BiH.
Deklaracija ohrabruje političke aktere da pokažu odlučnost i mudrost u vođenju procesa. Posebno se naglašava potreba za jasnim odgovorom na sve poteze koji ugrožavaju suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine. Dosljednost u zaštiti ravnopravnosti Bošnjaka ističe se kao ključna.
Potpisnici pozivaju na udruživanje svih pro-državno orijentiranih kolektiva i pojedinaca. Cilj je očuvanje multietničkog karaktera Mostara i Hercegovine, uz ravnopravan položaj Bošnjaka. Deklaracija jasno odbacuje aparthejd i diskriminaciju.
Međunarodna zajednica se smatra odgovornom za nedostatak odlučnije podrške Mostaru. Deklaracija naglašava da je normalno funkcioniranje grada Mostara ključno za budućnost Bosne i Hercegovine. Mostar se ističe kao paradigma multietničkog života.
U usvojenom dokumentu jasno je naznačena poruka otvorenosti prema svim društvenim i političkim faktorima koji dijele vrijednosti mira i ravnopravnosti, te da je saradnja nužna za stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine i svih njenih građana.
Potpisnici deklaracije poručuju da se politička djelovanja moraju usmjeriti ka očuvanju povjerenja, ravnopravnosti i stabilnosti. Dokument ima za cilj okupljanje svih društvenih i političkih faktora koji dijele vrijednosti mira i zajedničkog života.
U obrazloženju Neretvanske deklaracije za mir i ravnopravnost se naglašava da je glas razboritih ljudi uvijek presudan, te da je izbor puta intelektualne hrabrosti i moralne dosljednosti nužan odgovor na izazove aktuelnog društveno-političkog trenutka.
Deklaracija je nastavak tradicije otpora nepravdi i borbe za ravnopravnost. Njome se podsjeća i na ključne historijske trenutke kada su bošnjački prvaci Mostara dizali glas protiv progona i diskriminacije.
Podsjeća se na Rezoluciju Muslimana Hercegovine iz 1992., kojom su osuđeni progoni i pokušaji stvaranja etnički podijeljenog Mostara, te na Deklaraciju Bošnjaka muslimana Hercegovine iz 1994., u kojoj su definisani zahtjevi za otvoren grad i očuvanje prostora doline Neretve u sastavu Bosne i Hercegovine, potom na Mostarsku rezoluciju iz 2012., koju su zajednički donijele probosanske političke stranke, Islamska zajednica, Srpsko građansko vijeće, Jevrejska opština Mostar i akademska zajednica, kao i na Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku iz 2016..
Kroz sve ove dokumente provlači se ista nit – otpor podjelama i insistiranje na ravnopravnosti naroda i građana. Današnja Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost nastavlja taj kontinuitet, predstavljajući otvoren poziv na miroljubivu koegzistenciju i gradnju Mostara kao grada svih njegovih ljudi, bez razlike.
(Mostar Danas)
