Smjena kultura, imperija i društvenih vrijednosti koja je dogovorena na Berlinskom kongresu jedan je od najvećih šokova kojeg su preživjeli stanovnici Bosne i Hercegovine. Ovo se ponajviše odnosi na muslimanski dio bosanskohercegovačkog društva.
Dok se u Sarajevu slave i veličaju vođe otpora Austro-Ugarskoj okupaciji kao što su pljevaljski muftija Šemsekadić, Salih ef. Vilajetović poznatiji kao Hadži Lojo, šejh Hadžijamaković, Abdulah ef. Kaukčija i drugi, u Mostaru se uoči ulaska Austro-Ugarske vojske odigrala prava historijska drama.
Tragično ubistvo muftije Karabega, do kojeg je došlo 2. augusta 1878. godine, označava i kraj višestoljetne osmanske vladavine u Mostaru. Kao što je poznato, nakon toga započinje i jedna potpuno nova historijska epoha u kojoj će se Bosna i Hercegovina naći u okvirima Austro-Ugarske monarhije.
Sarajevo je palo 19. augusta 1878. godine nakon teških borbi i žestokog otpora, a u Mostar su se okupacione snage ušetale bez ispaljenog metka 05. augusta 1878. godine. Jedine žrtve smjene imperija u Mostaru su bile muftija Karabeg, te mostarski kajmekam, mutesarif i kadija.
Na nišanu muftijonog mezara pisalo je “Preselili su izvori znanja, uma i mudrosti.”
Muftijin mezar godinama je bio zaboravljen. Nalazi se pored džamije u mostarskom naselju Brankovac, koju je srušila komunistička vlast 1950. godine. Poznato je da su ovu džamiju srušili Bošnjaci s muslimanskim imenima i fesom na glavi, a njen kamen je korišten za nasipanje mostarskih ulica. Desetljećima je taj lokalitet u Mostaru bio mjesto na kojem su bili postavljeni kontejneri i na kojem se povremeno formirala manja deponija smeća. Kraj ove sramote označili su arheološki radovi koje je pokrenuo Medžlis Islamske zajednice Mostar u saradnji s prof. dr. Enverom Imamovićem.
Stručni tim predvođen prof. Imamovićem pronašao je krajem januara 2009. godine temelje Sinan-pašine džamije na Mejdanu i Hadži Baline džamije u Brankovcu. Prva je već napravljena 2018. godine, a druga je otvorena 26. aprila 2025. godine.
Karakteristično za obje džamije jeste to da su se kontejneri za smeće godinama nalazili tačno na mjestu temelja džamijske munare.
U kontekstu rušenja džamija poslije Drugog svjetskog rata u Mostaru se i danas prepričava anegdote s Đurom Pucarom Starim. Kažu kako je Pucar došao u Mostar, a neki Mostarci požurili da dokažu koliko su odani sistemu, pa mu rekli: “Pogledajte, druže Stari, šta smo uradili od džamije!” Pucar im je odgovorio: “Još porušite Stari most, pa da ostanete bez igdje išta!”
Više je autora koji su se bavili likom i djelom Mustafe Sidki ef. Karabega. Ističe se muftijina biografija, napisana od strane njegovog učenika hafiza Abdulaha ef. Riđanovića. To djelo je obradio i za štampu priredio akademik Omer Nakičević. Dosta bitnih podataka o muftiji Karabegu, pogotovo o njegovoj uglednoj mostarskoj porodici, u svojim naučnim radovima prezentirao je orijentalista i historičar Hivzija Hasandedić. Uz to, treba napomenuti da su život i smrt muftije Karabega bili inspiracija za značajna djela bosanskohercegovačkih književnika Nedžada Ibrišimovića i Ibrahima Kajana.
Alija Isaković je podsjetio na žrtvu muftije Karabega u svom historijskog govoru na Bošnjačkom saborau riječima “u austrijskim okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina”.
Ovim povodom iz drame Karabeg izdvajamo jedan pasus:
“Pretežnoj sili se ne možemo oduprijeti i ja ne znam kako to ne uviđate… Opremo li se, oni će udariti, udare li, grad će uništiti i spržiti i pri tome nećete stradati samo vi nego će i mnogi drugi uzalud izginuti. Na bigajri-hak. Svrhu nećemo postići nikakvu… Da sve žrtvujemo što imamo i da svi izginemo do jednog, sudbinu Bosne i Hercegovine u ovom času nećemo izmijeniti ni za dlaku. I ja ne znam kako to vi ne vidite…. Ovaj rat nije farz, Allah nam ga zabranjuje.”
Na Bošnjačkom kongresu 27. septembra 1993. godine u opkoljenom Sarajevu Alija Isaković u svom historijskom govoru spominje muftiju Karabega riječima: “U austrijskim okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina.”
(Mostarski.ba)
