Više od 20 porodica iz Donje Jablanice i sela Zlate, čiji su domovi potpuno uništeni u poplavama u oktobru 2024. godine, ni danas nema vlastiti krov nad glavom. Dok dio njih drugu zimu dočekuje kod rodbine i prijatelja, osam porodica smještenih u kontejnerskom naselju strahuje od svake nove kiše i snijega, piše N1.
U Donjoj Jablanici danas je slika znatno drugačija nego prošle zime. Kuće uništene u poplavama su uklonjene, a tamo gdje je obnova bila moguća, porodice su se vratile na svoja ognjišta. Novo naselje za 16 porodica je u izgradnji, ali vremenski uslovi trenutno sprječavaju nastavak radova.
Ipak, veliki broj porodica još uvijek je smješten kod rodbine i prijatelja, čekajući rješenje stambenog pitanja.
Svaka kiša onima koji žive u ovom privremenom naselju budi strah od novih poplava, a svaki snijeg strah od prokišnjavanja kontejnera u kojima su trenutno smješteni.
“Padala je kiša, pa je okrenulo na snijeg i dosta ga je napadalo. Tokom noći, kad se počelo topiti, krenula je kiša i kontejner je počeo prokišnjavati, iznad rasvjete i struje. Kapalo je po frižideru i šporetu. Muž je izašao, očistio snijeg i tada je prestalo”, kaže Mersiha Begović koja privremeno boravi u kontejnerskom naselju.
Ona nije jedina koja se suočava s novim problemima.
“Meni je onaj kontejner tamo prokisao, jedna soba i sve je unutra pokislo”, dodaje Jasmin Šašić.
Na krovovima kontejnera zadržavaju se snijeg i ledenice. Prije početka zime, kažu stanari, nije bilo kontrole stanja smještaja. Pomoć u čišćenju krovova su tražili, ali se do sada niko nije odazvao. Problemi koji su prošle godine brzo sanirani, sada su se ponovo vratili.
“Ne volim da bilo kome kisne, jer znamo sve šta smo prošli. Znamo šta znači voda i poplava”, podsjeća Jasmin.
Tokom prokišnjavanja, Jasminu i njegovoj porodici oštećene su i namirnice, kao i dio odjeće i obuće, uglavnom donirane nakon poplava. Dok čekaju informacije o trajnom stambenom rješenju, kažu da su ostali i bez osnovnih potrepština, što u ovim vremenskim uslovima dodatno zabrinjava.
“Slabi smo s odjećom i obućom, slabi smo i s hranom”, ističe Armin Šašić, a Mevlida Šašić dodaje:
“Sve je otišlo. Ništa nisam ponijela, samo jednu kesu. Zvali smo, čekamo k’o ozeblo sunce.”
Jedina olakšica je to što u kontejnerima, kažu, nije hladno jer imaju ugrađene klime. Međutim, u porodici Begović i to je izazvalo dodatnu zabrinutost.
“Prijavili smo kvar na klimi, ali niko nije dolazio. Mislimo da je pukla i da je procurio amonijak, jer je bila sva okovana ledom. Još uvijek radi, ali ne znamo do kada”, kaže Mersiha.
Priča nam da su ih nedavno posjetili jedino predstavnici IOM-a. Nadaju se da će stanje uskoro biti pregledano, ali i da će, nakon što su kupovili zemljište, uz sredstva Evropske unije započeti i izgradnju kuće. Istu nadu dijele i ostale porodice koje su u poplavama u oktobru 2024. godine ostale bez svojih domova, da barem narednu zimu dočekaju u toplini vlastitog doma.
(Mostar Danas)
