Na putokazu u mostarskom naselju Rodoč neko je precrtao naziv Sarajeva – glavnog grada Bosne i Hercegovine. Ostali pravci stoje netaknuti. Mostar centar i Čapljina – vidljivi i čitki. Samo je Sarajevo zasmetalo.
Ovakav čin možda će neko pokušati predstaviti kao „dječiju šalu“ ili izolovani incident, ali simbolika je jasna. Precrtati ime glavnog grada vlastite države nije bezazlen grafit. To je politička poruka.
Simboli koji otkrivaju mentalitet
Sarajevo je administrativni, politički i međunarodno priznati glavni grad Bosne i Hercegovine. Brisati ga sa putokaza znači simbolično negirati njegov legitimitet. A kada se negira simbol države, šalje se poruka o neprihvatanju same države.
Takve poruke nisu nove. Mostar godinama živi između podjela, paralelnih narativa i selektivnog poštivanja institucija. U gradu u kojem još postoje dvije škole pod jednim krovom i duboko ukorijenjene podjele, grafit na tabli nije izolovana pojava – on je simptom.
Pitanje zastupljenosti – dvostruki aršini
U javnim raspravama često se čuje teza o „ugroženosti“ jednog naroda u Sarajevu. Hrvati prema popisu čine oko 5% stanovništva glavnog grada. Međutim, kada se govori o institucijama na državnom nivou koje imaju sjedište u Sarajevu, Hrvati su često proporcionalno ili čak iznadproporcionalno zastupljeni na rukovodećim pozicijama, zahvaljujući ustavnom principu konstitutivnosti.
S druge strane, u općinama gdje su Bošnjaci manjina situacija je često drugačija. U Čapljini, prema popisu stanovništva, Bošnjaci čine oko 17% stanovništva. Ipak, prema javno iznesenim podacima i tvrdnjama koje su se pojavljivale u medijima i na društvenim mrežama, u javnom sektoru Čapljine tek jedan od 175 zaposlenih je Bošnjak.
Zato se postavlja legitimno pitanje: gdje je princip proporcionalne zastupljenosti kada su Bošnjaci u pitanju?
Civilizacijska granica
Precrtavanje Sarajeva na saobraćajnom znaku nije samo vandalizam. To je poruka neprihvatanja zajedničkog prostora. U demokratskom društvu kritika vlasti je legitimna, ali negiranje grada, države ili identiteta drugih građana prelazi granicu političke debate.
Mostar je grad koji je preživio rat, podjele i višegodišnju institucionalnu blokadu. Umjesto vraćanja simboličkim ratovima grafitima, Mostaru je potrebna kultura suživota, ravnopravnosti i institucionalne pravičnosti.
Jer pitanje nije kome smeta Sarajevo.
Pitanje je – kome smeta Bosna i Hercegovina kao zajednička država svih njenih građana?
(Mostar Danas)
