Kantonalni sud u Mostaru uvažio je tužbu Jedinstvene lovačke organizacije “Lovac” Mostar i poništio okolinsku dozvolu izdatu firmi “HL001 group” d.o.o. Mostar za izgradnju fotonaponske elektrane “HL48” na lokalitetu Jasenjani.

Presudom je poništeno rješenje koje se odnosilo na okolinsku dozvolu, a predmet je vraćen Ministarstvu trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK na ponovni postupak.
Riječ je o upravnom sporu koji je JLO “Lovac” Mostar pokrenuo protiv Žalbenog vijeća Vlade HNK i Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK. Sudska odluka za lovačku organizaciju predstavlja važan korak u zaštiti lovišta, prirodnih staništa i prava lovačkih udruženja u postupcima koji se odnose na okoliš.
Tokom postupka zainteresirana strana, odnosno investitor, osporavala je pravo JLO “Lovac” Mostar da uopće pokrene spor, tvrdeći kako lovačka organizacija nema pravni interes u odnosu na sporno zemljište.
Kantonalni sud u Mostaru odbacio je takve prigovore. U obrazloženju presude navedeno je kako JLO “Lovac” Mostar, na temelju ugovora o zakupu privredno-sportskog lovišta “Prenj-Velež” na period od deset lovnih godina, kao i na temelju Zakona o lovstvu FBiH i Zakona o zaštiti okoliša HNK, ima zakonsku osnovu i pravni interes sudjelovati u postupcima donošenja odluka koje mogu utjecati na okoliš i prirodno stanište divljači.
Sporno razdvajanje projekta na više manjih elektrana
Sud je utvrdio da su rješenja nadležnih tijela donesena uz bitne povrede pravila postupka te na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kao jedan od ključnih propusta izdvojena je činjenica da je investitor na istom lokalitetu planirao izgradnju ukupno 30 fotonaponskih elektrana, svaka pojedinačne snage 990 kW.

Prema sudskoj ocjeni, riječ je o pitanju koje se moralo temeljito ispitati, osobito zbog sumnje da je jedinstveni projekt razdvojen na više manjih jedinica kako bi pojedinačna snaga ostala ispod 1 MW, čime bi se zaobišla nadležnost Federacije BiH i stroži okolišni kriteriji.
Priloženi elaborat zaštite okoliša, prema navodima iz presude, obrađivao je utjecaj samo jedne elektrane, odnosno “HL48”, bez sagledavanja kumulativnog utjecaja cijelog planiranog kompleksa na okoliš, biljni i životinjski svijet tog područja.
Mjere zaštite okoliša morale su biti konkretnije
U presudi je naglašeno kako propisane okolišne mjere nisu bile dovoljno razrađene i konkretne. Posebno je istaknuto da su izostale obavezne mjere za slučaj prestanka rada postrojenja, uključujući obavezu investitora da lokalitet vrati u prvobitno prirodno stanje.
Sud je time ukazao da okolinska dozvola ne može biti svedena na formalno navođenje mjera, nego mora sadržavati provedive i stvarne obaveze kojima se osigurava zaštita prirode.
Šta slijedi u ponovnom postupku
U ponovljenom postupku Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK dužno je postupiti prema uputama Kantonalnog suda u Mostaru.
To uključuje ispitivanje okolnosti vezanih uz podnošenje velikog broja zahtjeva istog investitora na istom lokalitetu, kao i pitanje postoji li osnova za zaključak da je projekt neopravdano razdvojen na više manjih cjelina.
Također, od investitora bi se trebao zatražiti novi elaborat zaštite okoliša koji mora obuhvatiti učinke cjelokupnog projekta, a ne samo jedne elektrane.

U ponovnom postupku potrebno je jasno i provedivo propisati obaveze operatera radi zaštite okoliša, posebno biljnog i životinjskog svijeta na području obuhvaćenom projektom.
Ova presuda otvara važno pitanje načina na koji se u HNK odobravaju projekti obnovljivih izvora energije, posebno kada se grade na područjima koja imaju značaj za prirodna staništa i lovišta. Istodobno potvrđuje da lovačke organizacije, kao korisnici lovišta, mogu imati pravni interes u postupcima koji se odnose na zahvate u prostoru i zaštitu okoliša.
(Mostar Danas)

















