Kad ponestane odgovora o legalnosti gradnje, uvijek ostaje Šerijat
Odgovor Hrvatskog narodnog kazališta Mostar na saopćenje Muftijstva mostarskog zanimljiv je primjer kako se vrlo jednostavno može izbjeći pitanje koje je zapravo u središtu cijele priče.
Muftijstvo je postavilo jednostavno pitanje – je li gradnja na lokalitetu Lakišića harema pravno utemeljena?
HNK Mostar, međutim, odgovara da se „mediji i analitičari uopće nisu bavili tematikom legalnosti izgradnje kazališta“.
Zaista fascinantno.
Jer upravo je to ono što bi javnost željela znati. Jesu li akti na osnovu kojih se gradi zakoniti, jesu li ih donijeli nadležni organi, postoji li pravni kontinuitet tih akata i odgovara li ono što se danas gradi onome što je prije tri decenije odobreno?
Umjesto odgovora na ta pitanja, HNK Mostar odlučuje raspravljati o fetvi, sekularizmu, sigurnosnim rizicima i – gotovo nevjerovatno – o tome može li neko „prestati biti musliman“ ako svjesno prekrši fetvu, piše Preporod.info.
Tu se dolazi do pomalo komične situacije.
Institucija koja upozorava na navodno miješanje vjere u javne poslove istovremeno ulazi u teološko pitanje ko je i pod kojim uvjetima musliman. Čini se da je, nakon što nije pronađen dovoljno uvjerljiv odgovor o građevinskim dozvolama, otvoren novi odjel za islamsku teologiju.
Ako je harem „izmišljen“, zašto postoje službeni postupci?
HNK Mostar problem Lakišića harema naziva „izmišljenim i fabriciranim problemom“.
I to bi, naravno, bio vrlo jednostavan odgovor – kada ne bi postojala brojna pitanja vezana za pravni status zemljišta, ranije donesene akte i postupanje nadležnih institucija.
Jer ako je cijeli problem izmišljen, kako onda objasniti postupanja građevinske inspekcije i drugih nadležnih organa i šta uraditi sa pronađenim posmrtnim ostacima na tom lokaliteu. Zažmiriti oči!?
Možemo, dakako, pretpostaviti da su inspektori, ministri i druge institucije svi zajedno postali žrtve kolektivne zablude. Ali postoji i jednostavnija mogućnost: da problem ipak postoji i da ga treba riješiti dokumentima, a ne kvalifikacijama.
A upravo dokumenti nedostaju u javnoj raspravi.
Građevinska dozvola iz 1996. i pitanje nadležnosti
HNK Mostar se poziva na građevinsku dozvolu od 14. juna 1996. godine, koju je izdao organ Općine Mostar.
Tu, međutim, počinje ozbiljno pravno pitanje.
Samo nekoliko mjeseci ranije, 7. februara 1996. godine, donesen je Prijelazni statut Grada Mostara, kojim je uspostavljen poseban režim za Centralnu zonu grada. Prema dostupnim podacima, ta zona bila je pod neposrednom upravom Grada Mostara.
Ako je to tako, onda se nameće sasvim logično pitanje: kako je općinski organ u junu 1996. godine mogao izdati građevinsku dozvolu za zemljište nad kojim više nije imao nadležnost?
To nije pitanje Šerijata. Nije pitanje teologije. Nije ni pitanje nacionalne sigurnosti.
To je pitanje nadležnosti organa koji izdaje građevinsku dozvolu.
A onda dolazi i ugovor o ortakluku
Još jedno pitanje otvara Ugovor o ortakluku koji su Općina Mostar i HNK Mostar zaključili 7. augusta 1996. godine.
Ako je zemljište u Centralnoj zoni tada bilo pod nadležnošću Grada Mostara, onda se sasvim opravdano postavlja pitanje na osnovu čega je Općina Mostar tim zemljištem raspolagala i unosila ga kao svoj ulog u ugovor.
Drugim riječima, može li neko kao svoj ulog u ortakluk unijeti imovinu nad kojom nema pravo raspolaganja?
To je pitanje koje se ne rješava pozivanjem na sekularizam, niti pitanjem šta piše u fetvi.
Rješava se uvidom u dokumentaciju i primjenom zakona.
Čudesni povratak dokumenta iz 1996. godine
Posebno zanimljivo postaje kada se u cijeloj priči pojavi rješenje iz 2018. godine kojim se mijenja rješenje iz 1996. godine.
Tu nastaje jedna gotovo filmska pravna situacija.
Ako je akt iz 1996. godine donio organ koji za to nije bio nadležan, onda je potrebno najprije odgovoriti na pitanje njegovog pravnog statusa. Naknadna izmjena takvog akta sama po sebi ne daje odgovor na pitanje je li početni akt uopće mogao proizvesti pravne posljedice.
Drugim riječima, nije dovoljno 22 godine kasnije promijeniti stari dokument. Potrebno je pokazati na osnovu čega je taj dokument uopće bio valjan i kako je njegov pravni kontinuitet očuvan do danas.
U suprotnom, dobijamo ono što bi se moglo nazvati mostarskom pravnom alhemijom: dokument koji je upitan u trenutku nastanka postaje neupitno valjan samo zato što je mnogo godina kasnije izmijenjen.
Gdje su dokumenti?
I tu dolazimo do možda najjednostavnijeg zahtjeva javnosti.
Ako je sve potpuno zakonito – pokažite dokumente.
Građevinsko odobrenje iz 1996. godine, njegove grafičke priloge, ugovor o ortakluku, rješenje iz 2018. godine, relevantne urbanističke akte i nalaze nadležnih inspekcija.
Posebno je važno vidjeti šta je tačno odobreno 1996. godine i odgovara li tome ono što se danas gradi.
Jer građevinska dozvola nije čarobna riječ koja jednom izgovorena prije trideset godina automatski rješava sva pravna pitanja za sva vremena.
A šta je s Kapetanovinom?
Na kraju HNK Mostar pokušava otvoriti još jedno pitanje – šta je s bivšim haremom Kapetanovina?
To je zgodan manevar.
Ako postoji problem i na drugoj lokaciji, neka se i on otvori i pravno ispita. Ali činjenica da možda postoji još neki sporni slučaj ne daje automatski odgovor na pitanje Lakišića harema.
Dvije eventualne pravne nepravilnosti ne proizvode zakonitost.
Ako je neko negdje ranije pogriješio, to nije dokaz da se danas smije pogriješiti na drugom mjestu.
I tako dolazimo do Šerijata
Najzanimljiviji dio cijele priče ipak je činjenica da HNK Mostar, umjesto da odgovori na pitanja o legalnosti gradnje, pitanje fetve pokušava pretvoriti u pitanje sigurnosti, sekularizma i mogućeg budućeg nasilja.
Istovremeno priznaje da fetva „izravno ne poziva na nasilje“, ali ipak govori o „ozbiljnom sigurnosnom riziku“ i mogućnosti nekog budućeg nasilnog djelovanja.
To je već prilično kreativno tumačenje.
Kada nema odgovora na pitanje „Imate li pravno valjanu osnovu za gradnju?“, uvijek se može postaviti mnogo veće i dramatičnije pitanje: „Ugrožava li neko sekularni poredak?“
A ako ni to nije dovoljno, može se otvoriti i pitanje ko je pravi musliman.
Samo nemojmo, zaboga, pričati o građevinskoj dozvoli.
Jer u ovoj mostarskoj verziji pravne magije očigledno vrijedi jednostavno pravilo:
što je pitanje o legalnosti gradnje neugodnije, to je korisnije razgovor prebaciti na Šerijat.
Ali građevinska dozvola ostaje građevinska dozvola.
I na kraju, koliko god se rasprava pokušavala preusmjeriti na fetve, sekularizam, sigurnost, nacionalnu pripadnost ili druge lokacije – ostaje jedno sasvim obično, dosadno i neugodno pitanje:
Jesu li svi akti na osnovu kojih se danas gradi zakoniti i jesu li ih donijeli nadležni organi?
Na to pitanje ne odgovara ni ironija, ni politička kvalifikacija, ni priča o Šerijatu.
Odgovor može dati samo dokumentacija i nadležni organi.
(Mostar Danas)
