U Pescaru je stigao 1987. godine. I odmah je u prvoj utakmici za bodove zabio gol protiv Intera. Njegova ekipa je slavila u gostima 2-0. Giovanni Galeone je bio trener te Pescare, uz Sliškovića tu je bio Brazilac Junior. U to vrijeme tada su mogla igrati samo tri stranca u svakoj ekipi. Bližilo se Svjetsko prvenstvo, pa je Seria A u tom trenutku bila najbolja u svijetu. Baka je ostavio određeni trag u Italiji, pa su ga novinari Tuttomercata pozvali kako bi najavio susret BiH i Italije. Pod vodstvom Blaža Sliškovića BiH je bila dva puta blizu. Jednom je bila kobna Danska, drugi put reprezentacija koja se tada zvala Srbija i Crna Gora.
Na kojem je nivou ova Bosna i Hercegovina?
U posljednjih pet ili šest godina naša ekipa nije postigla velike rezultate. Ali u posljednjih godinu i po, dolaskom Barbareza, stvari su se dramatično promijenile. Selektor je odlučio pozvati mnogo mladih, energičnih igrača, željnih da se bore za državu, i malo po malo, naš nivo igre se poboljšao.
Bh. reprezentacija igra u Zenici. Zašto?
-To je mali, vrlo vruć stadion. Logistički je savršen jer se nalazi u srcu Bosne, blizu svih većih gradova poput Banje Luke, Mostara i Sarajeva. Navijači stoga mogu putovati iz svih krajeva. Kada sam bio selektor, i sam sam odabrao da reprezentacija igra u Zenici. Igrali smo u Sarajevu nekoliko puta, ali više volim Zenicu, koja je mali stadion s tribinama odmah pored terena. A teren je također odličan. U konačnici, ekološki gledano, stadion u Zenici je savršen.
Bosna i Hercegovina nije samo Džeko…
-Demirović ima kvalitet, opasan je igrač koji igra za Stuttgart. Iza njega su zanimljivi igrači poput Dedića iz Benfice i Kolašinca, koje jako dobro poznajete. Njegovo iskustvo je važno. Sviđa mi se Bajraktarević, koji je ofanzivno krilo koje igra za PSV Eindhoven i mladi je igrač u usponu. Smatram da je golman Nikola Vasilj, koji igra za St. Pauli u Njemačkoj, pouzdan.
Ima li novog Sliškovića u redovima BiH?
-Možda postoji, ali mi je teško imenovati jednog. I prije svega, ovaj bosanski tim ima drugačiju filozofiju, zasnovanu manje na talentu nego na timskom radu. Imaju kompaktan tim, poput jedne jedinice. Onda, naravno, tu je Edin Džeko, koji je veliki šampion. Barbarez, međutim, pokušava učvrstiti tim; još uvijek ima dvije godine ugovora i fokusirat će se na pronalaženje drugih dobrih igrača za odlazak na Evropsko prvenstvo.
Italija je favorit na papiru
-Recimo samo da da sam Italijan, ne bih bio toliko optimističan. Naravno, na papiru su Azzurri favoriti, ali tu je i teren. BiH ima kvalitet, igraju kod kuće i, vođeni paklenim navijačima, u suštini će imati igrača više. Mislim da se sve može dogoditi, ne vidim nijednog favorita u ovoj utakmici.
Čega se Italija mora bojati?
-Svakako entuzijazma mladih igrača, koji će dati 120% za BiH. A naša reprezentacija je jaka u prekidima; imaju tri ili četiri igrača dobre visine koji mogu postići gol. Pogledajte šta se dogodilo u Velsu. To je aspekt na kojem trener naporno radi na treninzima.
Kako je Dimarcovo slavlje, “ukradeno” kamerama, doživljeno u trenutku pobjede Bosne?
-To je normalno, kao Bosanac i Hercegovac, nisam nimalo uvrijeđen. Dimarco je slavio jer bi Italija, teoretski, imala veće šanse da se plasira na Svjetsko prvenstvo protiv BiH, pa šta? Nema ništa loše u tome, to je njegovo mišljenje i to je u redu.
Prošle godine u novembru preminuo je Giovanni Galeone koji je Sliškoviću bio trener u Pescari.
-Kada sam čuo ovu vijest, bio sam zaista shrvan. Znao sam da nije dobro, ali nisam mislio da će nas tako brzo napustiti. Kada sam bio u Pescari, bio mi je kao otac; odnos je bio zaista otac-sin, i ne mogu zaboraviti njegov stav prema meni i svim igračima. Uradio je velike stvari u Pescari. Stigao sam u njegovoj drugoj godini u Seriji A, i vladao je ogroman entuzijazam, veliki podvizi poput pobjede na San Siru i tim koji je ostao do kraja. Postojala je magija, stvorena iskrenim prijateljstvom između nas igrača i odnosom koji je Galeone imao sa svima.
(Mostar Danas)
