Alija Izetbegović je bio prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH.
Izetbegović je rođen 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu.
Stota godišnjica rođenja prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine bit će obilježena danas u Zenici, a Bakir Izetbegović, sin rahmetli Alije Izetbegovića i aktuelni predsjednik Stranke demokratske akcije, čiji je Alija bio osnivač, u intervjuu za Preporod.info govorio je o njegovom liku i djelu te porukama koje u današnjici trebamo uzeti iz njegovog života.
Rahmetli Alija bio je prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, mislilac, državnik i lider… Da nije bilo njegovog lika, kakva bi bila sudbina Bosne i Hercegovine?
Ne znam pravi odgovor na to pitanje, jer ne bih htio potcijeniti ostale političke aktere iz tog vremena. Richard Hollbrooke je izjavio da Bosna i Hercegovina ne bi opstala bez liderske uloge rahmetli Alije. Bilo je, naravno, još sposobnih ljudi koji su mogli predvoditi odbranu Bosne i Hercegovine, ali rahmetli Alija je zaista bio prirodni autoritet u kojeg su ljudi imali povjerenje i kojeg su pratili bez obzira na etničko, stranačko i ideološko opredjeljenje.
Bosnu i Hercegovinu su u nemogućim uvjetima branile i odbranile stotine hiljada ratnika, diplomata, privrednika, ali su imali jednu tačku oko koje su se okupljali, jedan oslonac za koji su se držali – bilo je to multietničko Predsjedništvo Republike BiH, predvođeno Alijom Izetbegovićem. Nakon rata, teškog stradanja naroda, koje je kulminiralo genocidom u Srebrenici, to povjerenje nije bilo poljuljano, dapače, bilo je na vrhuncu. Potvrđeno je na postratnim izborima 1996. godine, na kojima je Alija Izetbegović osvojio nedostižnih 731.000 glasova.
Gospodine Izetbegović, koliko smo danas uz ideju rahmetli Alije koji je rekao: “Bosna nije samo parče zemlje, Bosna je ideja?”
Uz nju smo i kada na nju zaboravimo pod pritiskom dnevne politike. To je bazična definicija Bosne i Herecgovine koja može biti izrečena na različite načine. Može biti i neizrečena, ali je istinita i kada je ljudi nisu svjesni. Bosna opstaje već hiljadu godina, vječito je pod pritiskom, s istoka i zapada, i vječito je vjerski i identitetski šarolika.
To je njena i naša sudbina.
Po Vašem sudu, koliko danas BiH treba ličnost kao što je bio Alija? Da li je državu bilo teže voditi tada ili danas – kada nam svakodnevno iz RS-a prijete secesijom, dok HDZ teži trećem entitetu?
Svaka država i svaki narod trebaju ljude poput rahmetli Alije – sposobne, posvećene, dobronamjerne.
A državu je neuporedivo teže bilo voditi u njegovom vremenu. Današnje političke krize kroz koje prolazimo se ne mogu porediti s vremenom agresije, koncentracionih logora, etničkog cišćenja. Borba za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu je u tom vremenu dobijena, danas je treba samo politički i diplomatski dovršiti kao šahovsku partiju u kojoj imate dominantnu poziciju.
Trebat će, naravno, vremena, znanja i strpljenja, jer su otpori i dalje jaki.
Koliko su danas sigurne granice BiH koje su sačuvane pod rukovodstvom predsjednika Alije za vrijeme agresije? Kako vidite stanje u Bosni i Hercegovini, posebno položaj Bošnjaka?
Jača je država Bosna i Hercegovina, njene institucije, njene granice, nego što se to mnogima čini, zbog permanentnog otpora i galame koji dolaze od strane nacionalista. Ljudima u BiH treba mir, međunarodnim akterima treba mirna Bosna, Hrvati neće pratiti opasne avanture u koje ih poziva Milorad Dodik. Dobar dio Srba ih, također, neće pratiti, a Bošnjaci čine skoro 55 posto bh. nacije i oni nemaju alternativu niti dilemu. Dakle, prevaga je na strani patriota, dobronamjernih i normalnih ljudi.
Nažalost, u poseljednje vrijeme sve više svjedočimo razjedinjenom bošnjačkom korpusu. I u teškim historijskim trenucima, dok je Alija bio lider, bilo je podjela, iako je pozivao da budemo jaki i jedinstveni. Šta su uzroci podjela, šta vidite kao lijek tome?
Nisu to duboke podjele, radi se o borbi za vlast, za dominaciju unutar bošnjačkog korpusa i probosanskog političkog bloka. I, kao što rekoste, tih nezrelih podjela je bilo i u puno opasnijim vremenima za Bosnu i Hercegovinu, i u odnosu na neospornog lidera Bošnjaka i Bosanaca Aliju Izetbegovića.
Sistem uspostavljen u Dejtonu ih ohrabruje, jer, dovoljno je imati jednog ili dva poslanika u nekom od trinaest parlamenata i skupština, pa da budete faktor, da možete politički trgovati. Vrijeme će ipak voditi sazrijevanju, narod će se okrenuti jakim strankama koje imaju stabilne politike, koje mogu da ga zaštite i da unaprijede stanje u zemlji.
Ulaskom ljevičarskih stranaka iz Federacije BiH u koaliciju sa SNSD-om i HDZ-om, isprobane su sve moguće koalicijske kombinacije, pale su sve maske i svi lažni principi, i to je dobra strana jednog lošeg mandata. Vrijeme je za konačno političko sazrijevanje, za realno sagledavanje stanja i mogućnosti.
Koliko je važno govoriti o Aliji kada se zna njegov značaj za BiH i to da je bio poštovan i na Istoku i Zapadu?
Neprijateljima Bosne i Bošnjaka je očigledno važno baviti se rahmetli Alijom, pa bi to trebali prepoznati i Bošnjaci i svi bosanski patrioti i biti aktivniji, uzvratiti na propagandu i neistine.
Treba afirmisati postignuća i sjećati se napora i borbe stotina hiljada ljudi iz vremena liderstva Alije Izetbegovića. Ne radi Alije, njemu to sigurno više ne treba, već radi sebe, radi vlastitog ponosa, dostojanstva i samopouzdanja. Jer, imamo na šta biti ponosni.
Kakav je bio kao čovjek i kao otac? Ako možete približiti lik i djelo široj javnosti i otkriti nam neke detalje iz privatnog života?
Kada govorimo o privatnom životu mog oca, ono što bih istakao jesta da je on zaista bio dobar, strpljiv, požrtvovan otac. Nije ružio, nije pridikovao, kažnjavao, a njegova šutnja mi je teže padala od prigovora, ako bih u mladosti i djetinjstvu napravio neku nepodobštinu.
Alija je volio i poštovao ljude. Možda i više nego što zaslužuju. Pričao mi je da je u zatvoru sreo neke od najčvršćih karaktera, ljudi vrijednih poštovanja. Nisu to bili samo političari, bilo je tu i svećenika, ali i ljudi koji su se oduprli nasilnicima i prešli mjeru u tom otporu. Uživao je u malim stvarima, odlascima na izlete, porodičnim druženjima. Dok je bio mlađi, volio je jaku hranu, bosansku. U ratu i starosti koja je došla s krajem rata, hranio se asketski, jeo je puru svaki drugi dan. Razlozi za ovaj obrat nisu bili samo zdravstveni.
Šta biste istakli kao ključne tačke njegovog naslijeđa koje je u posljednje vrijeme sve češća “meta” napada iz vanjskih, ali i unutrašnjih centara, i kako tome odgovoriti?
Na laži treba odgovorati istinom. A istina je na njegovoj strani. Ne smije se šutjeti, to može biti opasno jer smo, očigledno, izloženi višedecenijskom, podmuklom, specijalnom ratu koji pokušava da poljulja temelje našeg ponosa, jedinstva i opstanka.
A, istina o vremenu koje simbolizira ime Alije Izetbegovica je jednostavna i neupitna. U tom vremenu su Bošnjaci uspravili kičmu, izborili ravnopravnost, vratili se svojoj vjeri i reafirmisali svoj identitet. Bosna i Hercegovina je izborila nezavisnost, u nemogućim okolnostima je formirana, ustrojena i naoružana vojska, uspostavljena dipolomatska mreža i državne institucije. Bosna i Hercegovina, Bosanci, Bošnjaci su postali slobodan i ravnopravan faktor, svijet je saznao za njih i njihov otpor.
Naravno, ništa nije savršeno niti zauvijek dovršeno, pa će se i naša borba nastaviti. Ali, u budućnosti – bijelim figurama.
Kako je Alija gledao na rad Islamske zajednice, njenu ulogu i društvu. Koliko je važno da imamo jaku zajednicu muslimana, posebno u ovo vrijeme?
Cijenio je ulogu Islamske zajednice, njene predstavnike, njegovao prijateljstvo i odlično sarađivao s njima. I oni su cijenili njega, ne samo kao političara i državnika, mislim da su ga smatrali svojim, prihvatali su ga kao islamskog mislioca i pisca, mjerodavnog tumača savremenog islama. Vitalno je važno imati jaku Islamsku zajednicu, cijenjene imame, ulemu, muftije, markantnog reisu-l-ulemu. To je u duhovnom, i ne samo duhovnom smislu, mreža koja drži na okupu Bošnjake, stamena je i kada se sve drugo poljulja.
Političara i političkih stranaka je mnogo, prolazni su, Islamska zajednica je jedna i trajat će dok traje naš narod.
(MostarDanas)
