Ako ste ove godine barem jednom po danu, rano ujutro ili kasno navečer, kroz mostarske ulice ugledali čovjeka kako trči dok kiša lije kao iz kabla, sunce prži asfalt ili vjetar nosi sve pred sobom – velike su šanse da ste sreli Feđu Klarića. Onog istog koji neumorno pomjera granice ljudske izdržljivosti.
Feđa Klarić, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Srednjoj građevinskoj školi Mostar, u ovoj godini je prešao nevjerovatnih više od 5.000 kilometara trčeći. Bez pompe, bez velikih riječi, ali s disciplinom i dosljednošću koje rijetko viđamo – Feđa je još jednom pokazao da su upornost i svakodnevni rad jači od izgovora.
U razgovoru s njim saznali smo kako je sve počelo, kako izgleda život nekoga ko trči gotovo svaki dan i šta za njega zapravo znači ova impresivna brojka.
Kako je počela vaša trkačka priča i jeste li ikada mislili da ćete dostići brojku od 5.000 kilometara u jednoj godini?
“Redovno trčim od jeseni 2016. godine, kada sam se počeo pripremati za prvi Mostarski polumaraton. Prije toga sam trčao sporadično još od srednjoškolskih dana. Iskreno, nikada nisam razmišljao o brojkama na ovaj način – kilometri su došli kao rezultat kontinuiteta.”
Kako je izgledao vaš prosječan dan ili sedmica kada je u pitanju trčanje?
“Godinama trčim svakodnevno, uz povremeni dan bez trčanja, ali ne i bez treninga ili neke aktivnosti. Većinu dana započinjem ranim ustajanjem i trčanjem. Na sedmičnom nivou odradim između 10 i 14 treninga.”
Trčali ste bez obzira na kišu, visoke temperature i druge ekstremne uslove. Koliko su vam upravo ti uslovi pomogli da psihički i fizički ojačate?
“Sigurno da jesu. Najbolji pokazatelj koliko su granice pomjerene jeste to što uslovi koji su nekada predstavljali veliki izazov danas više nisu faktor u odlučivanju hoću li izaći na trening ili ne.”
Koja ruta vam je bila najduža, a koja najzahtjevnija ove godine?
“Najduža trka bila je 104 kilometra na ultra utrci u Sarajevu, na Vilsonovom šetalištu, koju sam završio za 12 sati. Najzahtjevnija je bio humanitarni brdski maraton za Centar “Los Rosales”, koji sam trčao s prijateljem Markom Kožulom početkom ljeta – više od 40 kilometara i oko 2.000 metara elevacije.
Najdraži benefit koji vam donosi trčanje i takmičenja?
“Onima koji redovno trče ne treba dodatno objašnjavati benefite koje donosi kretanje i fizička aktivnost. Onima koji ne trče, uzalud je objašnjavati – moraju sami donijeti odluku i pokrenuti se.”
Šta za vas lično znači ovih 5.000 pretrčanih kilometara?
“Ne izdvajam to kao nešto posebno. Još jedan cilj ispunjen. Zadovoljan sam. Sutra ujutro – nazad na trening.”
Imate li već postavljen novi cilj za narednu godinu?
“Cilj je jednostavan: nastaviti raditi svakodnevno. Učestvujem i u regionalnom humanitarnom KTJ (Ko te juri) izazovu, na poziv prijateljice Emine Alagić. Cilj je pretrčati što više kilometara u januaru, koji se potom “prodaju” u humanitarne svrhe. Reći ću samo da brojka neće biti mala. Također, rado učestvujem u lokalnim trkama u Mostaru i Hercegovini koje okupljaju ljude iz zajednice.”
Koju poruku biste poslali ljudima koji žele početi trčati, ali stalno odgađaju?
“Krenite. Ako nećete vi za sebe – ko će? Puno zadovoljstva se nalazi u disciplini, ukoliko ga uspijete pronaći.”
Dok većina traži opravdanja, Feđa Klarić svakog jutra obuva patike i izlazi na cestu. Bez obzira na vrijeme, bez obzira na umor. Možda ga ne poznajete lično, ali ako živite u Mostaru – gotovo sigurno ste ga barem jednom vidjeli kako trči. I vjerovatno se zapitali: “Ko je ovaj?” Eto odgovora.
(Mostar Danas)
