Na predjelu Pod Kosom, tristotinjak metara od vrha Marjana i nedaleko od bunkera zaostalih iz Drugog svjetskog rata, 22. augusta 2012. godine pronađeno je tijelo 31-godišnje meksičke turistkinje Selene Margarit Graciano Macedo. Tijelo je bilo zakopano na oko pola metra dubine, skriveno u procjepu između stijena i prekriveno granjem i lišćem.
Selena je u Split stigla samo tri dana ranije, 19. augusta, zajedno s bratom Emanuelom. Kobnog dana zajedno su krenuli na Marjan, no brat se u jednom trenutku umorio i odlučio vratiti. Selena je nastavila sama. Više se nikada nije vratila.
Nedaleko od mjesta na kojem je pronađeno njeno tijelo istražitelji su otkrili zakopan ruksak s ključnim dokazima. Nanjušio ga je potražni njemački ovčar GSS-a, Dex. U ruksaku su pronađeni zakrvavljeni kuhinjski nož s oštricom dugom 13 centimetara, dvije samoljepljive trake, krvavi peškir, vrećica s tri sendviča, dva Selenina fotoaparata, dvije autobuske karte na relaciji Dubrovnik – Split te par radnih rukavica.
Među dokazima se nalazio i ključni trag – dres AC Milana s brojem pet i tragovima Selenine krvi. Na svim predmetima pronađen je DNK ubice, no policija ga nije imala s čim uporediti jer muškarac nije bio evidentiran u policijskim bazama.
Dres Milana i prvi pogrešan trag
Istraga je mjesecima tapkala u mjestu. Policija je 3. septembra javno objavila fotografiju pronađenog dresa Milana s natpisom “REK_I”, pri čemu je bilo očito da jedno slovo nedostaje.
Deset dana kasnije identificiran je muškarac koji je nosio sličan dres. Radilo se o Novosađaninu Dejanu G., koji je tog ljeta boravio u Splitu. Međutim, ubrzo je oslobođen svake sumnje jer se njegov DNK nije podudarao s tragovima pronađenim na mjestu zločina.
U međuvremenu, Selenin brat vratio se u Meksiko kako bi bio uz majku koja je nakon tragedije završila u bolnici. Tijelo ubijene djevojke avionom je prevezeno u domovinu gdje je i sahranjena.
Susjedina dojava dovela do ubice
Preokret u istrazi dogodio se mjesec i po nakon ubistva. U oktobru 2012. policija je od djevojke iz susjedstva dobila informaciju da u splitskom kvartu Split 3, u Ulici Kroz Smrdečac, živi muškarac koji često nosi Milanov dres i svakodnevno trči po Marjanu.
Policija je tada privela 28-godišnjeg Edija Mišića, rodom iz Ljutog Doca pored Širokog Brijega, koji se tokom rata s porodicom kao izbjeglica doselio u Split.
Prilikom pretresa stana porodice Mišić pronađen je set noževa iz kojeg je nedostajao upravo nož kojim je Selena ubijena, a koji je ranije pronađen u ruksaku na Marjanu.
Istraga je pokazala da je Mišić tog dana nedaleko od vrha Telegrin zaskočio Selenu, oborio je na tlo te joj ljepljivom trakom svezao usta i ruke kako ne bi mogla vikati. Potom ju je odvukao 57 metara prema jugu, skinuo joj donji veš i prerezao vrat kuhinjskim nožem. Tijelo je nakon toga bacio u procjep među stijene.
Vještačenjem nije pronađen trag sperme.
Natpis “REKSI” na dresu odnosio se na psa njegovog djeda kojeg je Mišić, prema pisanju Slobodne Dalmacije, obožavao.
Hladan i bez osjećaja krivnje
Tokom devet psihijatrijskih intervjua u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike Vrapče stručnjaci su zaključili kako je Mišić emocionalno hladna osoba koja zanemaruje osjećaje drugih i ne pokazuje osjećaj krivnje.
Sa psihijatrima je otvoreno razgovarao o svom životu, odnosima s roditeljima, djevojkama i seksualnim sklonostima, no čim bi se spomenulo ubistvo potpuno bi se zatvorio i odbijao govoriti.
Kada je prvi put priveden, tvrdio je da je pohabani ruksak s natpisom “Note” izgubio ili da mu ga je neko ukrao nakon kupanja na plaži Žnjan. Ipak, detaljno je opisivao njegov sadržaj: vrećicu trgovine Kerum, sendviče, ljepljive trake koje je koristio pri građevinskim radovima i svijetli peškir za plažu.
U policijskom dosjeu imao je evidentirane dvije sitne krađe počinjene sa 16 godina. Uprkos tome, MUP mu je 2005. godine izdao dozvolu za rad zaštitara u firmi “Sokol Marić”, gdje je radio od januara do maja 2012. godine.
Poznanici i bivše kolege teško su vjerovali da je upravo on počinilac tako brutalnog zločina.
“Bio je vrijedan i pristojan, nikad nismo imali problema s njim. Nikad nije kasnio. Bio je sav u sportu, stalno trčanje, stalno zdrava prehrana, bio je opsjednut time”, rekao je za Dnevnik.hr Ivan Nazlić, bivši kolega osumnjičenog.
Slično su govorili i u splitskoj Prirodoslovno-tehničkoj školi koju je pohađao od 1999. do 2003. godine. Opisivali su ga kao bistrog učenika koji nije bio izrazito problematičan, ali je znao biti drzak i sklon sukobima.
Jedna profesorica priznala je kako ne može vjerovati da je upravo on počinio ubistvo.
“Hajde da ste mi rekli da ima problema s drogom, da je nešto ukrao…, ali da je ubio Meksikanku na Marjanu, to je stvarno previše. Dobro ga se sjećam, bio je zgodan, crn, markantan đak. Šokirana sam da bi on mogao biti ubica. Bio je učenik prve generacije ekoloških tehničara i maturirao je 2003. godine, kao učenik 4. a razreda. Bio je bistar momak, ali već u toj dobi problematičnog ponašanja”, rekla je profesorica za Slobodnu Dalmaciju.
“Pretukao me kao vola”
Mišićev školski kolega iz Osnovne škole Split 3 prisjetio se nasilnog incidenta iz školskih dana.
“To su bile uobičajene tuče za školske dane. Ja sam istukao nekog njegovog prijatelja, pa se on došao osvetiti. Pretukao me kao vola, bio je jak poput životinje, a ja nisam bio baš za baciti. Stalno se bavio nekim sportovima, išao u teretanu, za školu se takmičio u gotovo svim sportovima. Od ekipnih sportova posebno dobro je igrao rukomet. Nije mi bilo svejedno kad sam čuo šta je napravio. Znali smo se sresti i nakon tih školskih dana, tek bismo se kratko pozdravili”, rekao je Večernjem listu Mišićev školski kolega.
Na sudu je svjedočio i Edijev otac Branko, koji je rekao kako je sina pitao zna li išta o dresu Milana koji je policija objavila u medijima.
“Šta ti pada na pamet?!” odgovorio mu je sin.
“Ne mogu vjerovati da je to moj sin uradio, a ako jeste, onda to pripisujem pomračenom umu”, rekao je Mišićev otac tokom svjedočenja.
Suđenje i kazna koja je šokirala javnost
Profesorica Marija Definis Gojanović, jedna od najiskusnijih hrvatskih patologinja, izjavila je kako u 20 godina rada nije vidjela drastičniji slučaj rezanja vrata.
Prema njenim riječima, do potpune dekapitacije nedostajalo je tek prekidanje vratne kičme i dva centimetra kože.
Ipak, upravo je njeno svjedočenje djelimično uticalo na konačnu presudu. Odbrana je uspjela argumentirati kako je Selena prije smrtonosnog reza vjerovatno izgubila svijest te nije bila svjesna boli.
“Krvni podljevi nastaju samo za života. Povreda je mogla nastati i dok je Mišić pritiskao to mjesto dok je rezao vrat”, rekla je vještakinja.
Dodala je kako snažan pritisak može dovesti do gubitka svijesti, zbog čega tužilaštvo nije uspjelo dokazati da je riječ o posebno okrutnom i podmuklom ubistvu.
Sud je nedvojbeno utvrdio da je Mišić ubica, no zločin je okvalificiran kao “obično” ubistvo, za koje je maksimalna kazna 15 godina zatvora. Toliko je i dobio, premda je tužilaštvo tražilo 40 godina.
Kada je sudija Vladimir Živaljić izrekao presudu, Selenin brat ostao je nijem. Nakon što mu je prevoditeljica prevela visinu kazne, pognuo je glavu i zaplakao.
Motiv ubistva nikada nije razjašnjen. Također nije utvrđeno je li u zločinu učestvovala još neka osoba jer se Mišić tokom suđenja branio šutnjom i rekao tek da nije kriv.
Vrhovni sud kasnije je potvrdio presudu. Edi Mišić iz zatvora bi trebao izaći 2027. godine, kada će imati 43 godine, prenose Vijesti.ba.
(Mostar Danas)
