Povodom obilježavanja 23. godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića, 17. oktobra 2026. godine u 19 sati, u Narodnom pozorištu Mostar, bit će izvedena simfonijska poema „Moj bijeg u slobodu“, monumentalno muzičko djelo kompozitora Emira Mejremića, posvećeno životu, djelu i intelektualnoj ostavštini Alije Izetbegovića.
U organizaciji Fondacije „Alija Izetbegović” i Bošnjačke zajednice kulture – Gradskog društva Mostar, a pod pokroviteljstvom predsjedavajućeg Skupštine HNK-a, Džafera Alića, svečani koncert u Mostaru bit će prilika da se kroz umjetnost oda počast Aliji Izetbegoviću, ali i da se njegovo djelo sagleda izvan granica vremena u kojem je nastalo, jer ono što ostaje iza velikih ljudi nisu samo zapisi u historiji nego i ideje koje nastavljaju živjeti u svijesti novih generacija.
Simfonijska poema „Moj bijeg u slobodu“, čiji je naslov nadahnut istoimenom knjigom Alije Izetbegovića, kroz jezik muzike otvara prostor za promišljanje. Kompozitor i dirigent, prof. Emir Mejremić, oblikovao je djelo koje unutarnju slobodu čovjeka pretače u umjetnički izraz, spajajući zvuk, misao i emociju u jedinstvenu kompozicijsku cjelinu. Riječ je o muzičkom djelu koje nadilazi granice klasične forme, a istovremeno ostaje duboko ukorijenjeno u njenim izražajnim mogućnostima.
O stvaralačkom nadahnuću i poruci koju njegovo djelo nosi, kompozitor Emir Mejremić je kazao: “Ostavština Alije Izetbegovića stvaralački je neiscrpna sehara prema kojoj sam se morao odrediti u procesu stvaranja. Stvarati muziku o čovjeku, koji je činjenica u sjećanju bosanskog naroda, stvaralački je nelak posao. Oživljavati ljude i događaje muzikom znači izvlačiti i nečije uspomene na jarko svjetlo. Neslućeno je izazovno u takvim okolnostima oblikovati inspiraciju. Trpljivo podnošenje nevolja, od postanka do danas, neobjašnjivo je nadahnuće stvaralačkom procesu. Djelo koje se odvojilo od mene nezavršen je kolorit koji će svoj život dobiti tek u onom čudnom času, u onom neizmjerljivom djeliću vremena i tišine koja nastane kad se odsvira posljednji takt. Stvaraocu je neblisko s lakoćom govoriti o konceptu odgovornosti ili dužnosti. Međutim, osjećao sam ogromnu ličnu i profesionalnu odgovornost, a morao sam djelovati oslobođen očekivanja jer djelovati izvan očekivanja za ovu vrstu posla nužan je profesionalni standard. Nadam se da će publika u Mostaru prepoznati iskrenu predanost ovom procesu, kao i sve ono što se riječima ovom prilikom ne bi ni moglo opisati niti najaviti. Posebno me raduje što ću imati priliku djelo izvesti pred Mostarskom publikom. Za mene je to čast i velika odgovornost. Posebno sam zahvalan organizatoru za poziv.”
Posebnu dimenziju ovom djelu daje spoj muzike i vizuelnih zapisa iz života Alije Izetbegovića. Susret slike i zvuka stvara cjelinu u kojoj se prošlost ne posmatra kao zatvoreno poglavlje, nego kao živo iskustvo koje i danas poziva na razmišljanje o slobodi, odgovornosti i ljudskom dostojanstvu.
Simfonijska poema „Moj bijeg u slobodu“ neće završiti posljednjim taktom. Nastavit će dugo odjekivati u nevidljivim dubinama ljudske svijesti, tamo gdje se sloboda pretvara u izraz, a sjećanje na velikog čovjeka kakav je bilo Alija Izetbegović postaje beskonačni akord ljudskog dostojanstva. Život Alije Izetbegovića, obilježen susretima kultura i civilizacija, iskustvom rata i mira, robije i slobode, ostaje trajno nadahnuće za promišljanje čovjeka, njegovog dostojanstva i neugasive potrebe za slobodom.
