Svaka sredina ima duhovitih osoba čije su šale, bacanije, duhovite i ironične kristalne kocke vedrine zasmijavale ljude. Humor je čuvar razuma, koji pravi reda u haosu, izlazi iz duha i oplemenjuje duše. Duhoviti ljudi najčešće nesvjesno ispisuju humorističnu hroniku svoga grada, kraja i zavičaja. Pojedine sredine imaju svoju prepoznatljivu humornu usmenu, poneke i pisanu, predaju.
Među takvima je i Mostar sa svojim liskama i njihovim liskalucima. Liska je ptica močvarica po kojoj su brojni duhoviti Mostarci dobili naziv. Prema rječnicima, liska je u prenesenom značenju lukavac, dovitljivac, spadalo, šeret, šaldžija, a liskaluk je postupak onoga koji je liska.
Mostarske liske krasi specifični dobrohotni humor, koji najčešće pomalo štipne, ponekad i bocne, te nasmijava ljude dobre volje. Velika je plejada mostarskih liska koje su svojim dovitljivim, duhovitim doskočicama isprele dopadljivu humorističnu šaru svome voljenom gradu, piše večernji.ba.
Mostarski novinar i publicist Džemal Raljević 2006. godine objavio je knjigu “Evergreen liskaluci”, a recenzenti su mu bili dr. Safet Sarić i Nenad Nino Gvozdić. “Posudili” smo tri Džemina evergreen liskaluka za ovaj tekst, a sva tri vezana su uz Mustafu Icu Voljevicu.
Mustafa Ico Voljevica, slikar i karikaturist, jedan iz plejade mostarskih liska. Još se po Mostaru i Hercegovini priča ona njegova:
– Ja sam rođen jako lijep, ali su me zamijenili u rodilištu!
Raljević piše: “Izlazi Džemal Bijedić (premijer Vlade bivše države) iz hotela Bristol u Mostaru, a onda zapinje cipelom za jednu od granitnih kocaka. ‘Poleti’, ali je ipak nekako uspio održati se na nogama. Ico Voljevica, koji je upravo tuda prolazio, imao je odmah svoj aktualni komentar:
– Eno skoro pade vlada!”
Džemal Raljević dalje piše: “Ico je imao saobraćajnu nesreću, auto je dobro stradao, njemu, srećom – ništa.
– Je li ‘šta ostalo od auta? – interesiraju se prijatelji.
– Jes’ – kredit!”
Raljević nastavlja: “Dok su Ico Voljevica i Jozo Lepetić (mostarski glumac) prolazili pored neke građevine na Rondou, odvali se staklo i razbi u sto komada.
– Vidiš, Ico, kako se historija ponavlja…
– Kako misliš?
– Pa… prozor mora pasti!”
Svakako jedan od najzanimljivijih liskaluka Mustafe Ice Voljevice onaj je u zgradi mostarskog Komiteta. Zovnu Icu u Komitet da mu saopće radosnu vijest – da su ga voljni primiti u Savez komunista.
– A koliko ću dobiti za prelazak? Svaki igrač za prelazak u drugi klub dobije neku lovu.
– A čiji si ti igrač bio do sada? – upitaše ga.
– Bio sam u Socijalističkom savezu – objasni im Ico.
Nakon tih riječi bio je potjeran iz Komiteta. Kad su ga pitali kad mu je Mostar najljepši, u svom stilu odgovorio je:
– Onda kad se vratim iz Sarajeva!
Nasmijao je i Sarajlije.
U narednom periodu ćemo prenositi i druge liskaluke od mostarskih liska.
(Mostar Danas)
