Nedavna odluka Službe za katastar Grada Mostara da promijeni nosioca prava nad nekretninama Hidroelektrane Mostar u korist JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar izazvala je reakciju Elektroprivrede BiH, ali i otvorila pitanje ranijih dešavanja vezanih za ovaj strateški objekat.
Mostarski istraživač Ahmet Kurt oglasio se tim povodom, iznoseći svoju hronologiju događaja koji su, prema njegovim tvrdnjama, doveli do današnje situacije.
Kako navodi, izgradnja HE Mostar krajem 1970-ih finansirana je kreditom Svjetske banke u iznosu od 55 miliona dolara, u vrijeme kada je dolar imao znatno veću vrijednost. Za potrebe projekta ekspropisano je oko 70 hektara zemljišta na lijevoj obali Neretve, uglavnom vinograda nekadašnjeg Hepoka, gdje su bili smješteni i prateći objekti za izgradnju, ali i planirani rekreacioni sadržaji.
Kurt podsjeća da su tokom rata hidroelektrane na Neretvi, uključujući i HE Mostar, odbranjene od strane Armije BiH, te da su u odbrani brane poginuli i borci.
Govoreći o poslijeratnom periodu, tvrdi da je 1996. i 1997. godine došlo do preuzimanja kontrole nad elektranom, nakon što su pripadnici koji su je osiguravali dobili naredbu da napuste položaje, a potom su objekt preuzele snage HVO-a.
“Zdravim razumom može se zaključiti da je tada elektrana praktično poklonjena hrvatskoj strani”, navodi Kurt, dodajući da su tadašnje vlasti smirivale situaciju porukama da se “ne treba dizati tenzija zbog jedne hidroelektrane”.
Ističe i da je u javnosti tada predstavljeno kako je riječ o privremenoj predaji na upravljanje radi obnove, što je, prema njegovim riječima, potvrđivano i prisustvom radnika iz Jablanice na stražarskim mjestima, koji su kasnije povučeni.
U svom osvrtu Kurt se osvrnuo i na političke okolnosti u Mostaru, navodeći da na lokalnim izborima 2020. godine mostarski (uglavnom) Bošnjaci 2.500 glasova daju kandidatkinjama Naše stranke i tako mjesto gradonačelnika daju u ruke hrvatskoj komponenti vlasti, što je omogućilo donošenje spornih odluka o vlasništvu.
Današnji problem, ističe Kurt, leži u činjenici da se prostori ekspropisani 1980-ih sada upisuju u korist Elektroprivrede HZ HB. On upozorava na potencijalne skrivene motive ovog poteza:
“To može značiti samo da se mirnim i administrativnim putem želi ovladati strateški važnim putem M-17 sjeverno od Mostara, ili se te površine kasnije žele iskopati i na taj način povećati akumulaciju HE Mostar, a na preostalom dijelu izgraditi objekte koji nisu potrebni za funkcionisanje elektrane”.
Kurt je na kraju pružio punu podršku mladim vijećnicima probosanskih stranaka u Gradskom vijeću Mostara koji su prepoznali opasnost i digli glas protiv ovakvih namjera, ističući da je riječ o mladim ljudima koji djeluju, kako kaže, iz interesa grada i njegovih građana.
(Mostar Danas)
