Povodom saopćenja Gradske uprave Grada Mostara o slučaju vezanom za Agenciju „Stari grad“, u kojem se naglašava da je riječ isključivo o pravno-proceduralnom pitanju, ponovo se otvorila šira rasprava o dosljednoj primjeni zakona u institucijama.
U navedenom slučaju iz Gradske uprave ističu da je direktor Agencije sam donio rješenje o razrješenju radi penzionisanja, potom na isto izjavio žalbu, te da je Odbor državne službe za žalbe FBiH poništio takav akt kao nezakonit, jer ga je donijelo nenadležno tijelo. Grad Mostar pritom naglašava da odluku nije donio niti poništio grad, nego nadležna federalna institucija, te da se ne radi o političkom, nego isključivo pravnom pitanju.
Međutim, u javnosti se sve češće postavlja pitanje da li se princip zakonitosti primjenjuje jednako u svim slučajevima i na sve nosioce javnih funkcija.
Naime, prema dostupnim informacijama i navodima koji se pojavljuju u javnom prostoru, načelnik Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara Božo Ćorić je još oko Božića 2024. godine stekao zakonske uslove za odlazak u penziju, odnosno prije više od godinu dana. Ipak, kako se navodi, do danas nije zatraženo mišljenje Agencije za državnu službu, niti je pokrenut postupak njegovog penzionisanja od strane gradske administracije.
Također, savjetnik gradonačelnika Željko Karačić je već ranije ispunio uslove za penziju (1958. godište), dok bi sekretar Gradskog vijeća Marija Soldo u oktobru trebala steći uslove za penzionisanje, pa se u dijelu javnosti postavlja pitanje da li će se i u tim slučajevima postupati jednako kao i u drugim situacijama u kojima se insistira na striktnoj primjeni propisa.
Ovakva poređenja otvaraju širu dilemu koja nadilazi pojedinačne slučajeve: da li se zakonske norme u praksi primjenjuju dosljedno, bez obzira na funkciju, ime ili političku pripadnost, ili njihova primjena zavisi od konteksta i pojedinačnih odluka uprave.
Upravo zbog toga, dio javnosti smatra da je važno izbjeći selektivnu interpretaciju zakona i osigurati da isti standardi važe za sve službenike i dužnosnike, bez izuzetaka i bez mogućnosti različitih tumačenja u sličnim situacijama.
Na kraju ostaje otvoreno pitanje koje se sve češće postavlja u javnom diskursu: da li je problem u samim propisima, ili u njihovoj dosljednoj primjeni – i da li zakon u praksi zaista jednako vrijedi za sve.
(Mostar Danas)
